UPPSALA UNIVERSITY - Index of - Uppsala universitet

Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journal of Slavic Languages and Literatures3.5. Kontaktna lingvistikaKako sam naveo, pod kontaktnu se lingvistiku najĉešće uvrštavaju sadržaji koji se kodmene nalaze pod toĉkama 3.2. i 3.3. U ovome ću se kontekstu samo pozabaviti takvimsadržajima koji eventualno utjeĉu na samu strukturu slavenskih jezika.Uopćeno se može konstatirati da, u meni dostupnoj literaturi, mogućnost utjecajajeziĉnih kontakata na pojedine slavenske jezike na strukturnoj razini gotovo da nijeprisutna. Drugim rijeĉima, većina istraživaĉa smatra razvojne tendencije unutrašnjimpromjenama od kojih su neki općeslavenski, a neki autohtoni. Supstratni ili adstratniutjecaji zapažaju se gotovo iskljuĉivo na leksiĉkoj ili sintaktiĉkoj razini. Ovo se ĉinimalo neobiĉnim jer uzrok proširivanja slavenske rijeĉi širom Europe nije sigurnoiskljuĉivo demografska pojava. Na mnogim je podruĉjima moralo doći do izmjenejezika, i to eventualno prvobitno putem dvojeziĉnosti. Ne ulazim u pitanje zašto je nanekim migracijskim podruĉjima prevladavao slavenski jezik, dok je na nekimpodruĉjima došlo do rehabilitiranja bivšega stanja (primjerice u Njemaĉkoj ili Grĉkoj).Uglavnom mi se ĉini da su upravo uzroci mehanizama glasovnih promjena manjeistraživano podruĉje u slavistici. A jedan od uzroka zašto se slavenski jezici uopće postrukturi meĊusobno razlikuju, sigurno je moguće naći u kontaktnoj lingvistici.Na fonološkoj razini utjecaj se jeziĉnih kontakata priznaje, uglavnom, na Balkanu, ito, posebice, u sluĉaju relativno širokog pojasa postojanja »neodreĊenoga samoglasnika«(schwa). Nevolja je u tome da ne postoji suglasnost o njegovu podrijetlu(kao što se ni podrijetlo većine tzv. balkanizama ne može ustvrditi). TakoĊer se gubitakkvantitativnih razlika u vokalizmu može pripisati meĊubalkanskim tendencijama.Nije iskljuĉeno da oĉuvanje nazalnih vokala (ili njihova zamjena kombinacijom oralnihvokala i nazalnih konsonanata) na krajnjem jugu potjeĉe od izgovora naknadnoregreciziranoga stanovništva. Ali što vrijedi za Balkan, ne vrijedi za ostala slavenskapodruĉja. Tako se gubitak kvantitativnih razlika u istoĉnoslavenskome nikako ne možepripisati utjecajima balto-finskih ili baltiĉkih jezika, od kojih barem prvi dobro ĉuvajusamoglasniĉke kvantitete.Dalje, oĉit utjecaj balto-finskih (zapadnih ugrofinskih) jezika na strukturu nekih sjevernihruskih govora uglavnom se priznaje (na primjer cokanje, akcent na prvom slogute još poneka pojava). Što se pak, primjerice, tzv. akanja u južnoruskim i srednjoruskimgovorima tiĉe, ono se ponekad pripisuje mordvinskom utjecaju, ali budući danije jasno radi li se o oĉuvanju praslavenskoga stanja ili inovacije, ovo pitanje ostajeneriješeno. TakoĊer se neke pojave pskovskih ruskih govora pripisuju baltiĉkim utjecajima(na primjer gl na mjestu prasl. *dl).U srednjojužnoslavenskom sluĉaju sigurno ima supstratnoga i adstratnoga djelovanja,i to uglavnom eventualno romanskoga (Holzer 2007). Neke dijalektalne strukture,koje su neobiĉne s toĉke gledišta standardnoga jezika, takoĊer zaslužuju istraživanjejeziĉnih kontakata (usp., na primjer, bednjanski vokalizam).46