povelja dec 14

25helsinška poveljadecembar 2014Teret zločinasadašnjeg premijera), koji je zaprećenim i realizovanimastronomskim kaznama disciplinovao medije. Uvreme najvećeg uspona SRS, Srbija je dobila Zakono univerzitetu koji je trebalo da ućutka i ponizi profesorei dodatno učvrsti autoritarni poredak.Ni antiratnim organizacijama, „drugoj Srbiji“,nije ostao dužan; kao potpredsednik navodne„Vlade narodnog jedinstva“ znakovito brani Srbijuod NATO: „Možda ne možemo da dohvatimo svakiNATO avion, ali ćemo ščepati one koji su nampri ruci, pripadnike raznih izdajničkih organizacija,kao što su Beogradski krug, Žene u crnom, Građanskisavez. Ako dođe do bombardovanja, Srbi ćeprilično stradati, ali Albanaca na Kosovu i Metohijiviše neće biti!“ nagoveštava neposredno uoči NATOintervenciju u SR Jugoslaviji, Vojislav Šešelj.Šešelj je rođen 1954. godine u Sarajevu, gdje jezavršio Pravni fakultet; doktorirao je sa 24 godinesa tezom, po njegovim postupcima, reklo bi se, svojevrsnimuputstvom za upotrebu: „Politička suštinamilitarizma i fašizma“. Političku karijeru počinjeu Savezu komunista Jugoslavije; 1984. godine prviput je uhapšen zbog verbalnog delikta i osuđen je naosam godina zatvora, zbog neobjavljenog odgovorana novinsku anketu sa pitanjem „Šta da se radi“(u Zenici je odležao 22 meseca). Postao je miljeniktadašnje srpske nacionalšovinističke opozicije okupljeneoko Dobrice Ćosića, ali i čitavog progresivnogdela tadašnjeg jugoslovenskog društva koje jeustalo u odbranu čoveka koji robija zbog verbalnogdelikta.Vratio se Vojislav Šešelj da podseti Srbiju gdeje bila i kakve sve pojavne oblike može da ima.Da načas prizove „dobrovoljnu razmenu teritorija“,„etničko čišćenje“, po nalogu iz Memoraduma, novcemiz državnog budžeta. I, da postavi pitanje kolikose ko promenio.NEKAŽNJIVOSTVRIJEĐAPIŠE: IRENA ANTIĆSpecijalno za Povelju iz SarajevaRazočarani i sa osjećajem planetarne nepravde,nakon odluke Haškog tribunala o privremenompuštanju na slobodu Vojislava Šešelja, članoviudruženja preživjelih žrtrava i porodica ubijenih,upućuju posljednjih dana riječi nezadovoljstva nabrojne domaće i međunarodne adrese, institucijamai pojedincima, podsjećajući da nekažnjivostvrijeđa i prijeti nestabilnosti cijelog regiona. Osimrazumijevanja za njihovu frustraciju, ni glavni tužiteljTribunala, Serž Bramerc koji je nadavno boraviou posjeti Sarajevu, nije im rekao ni riječi više.Iskrenije i jasnije nego što bi bilo ko to mogao,upravo preživjele žrtve izvode jasan zaključak idefiniraju posljednji potez Haškog tribunala koji jedo kraja ogolio sve manjkavosti ove međunarodnepravosudne institucije. Predsjednica udruženja„Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa“ MuniraSubašić smatra da su se glavni haški tužitelj, Bramerci predsjednik Tribunala, Teodor Meron riješilinajveće noćne more i poslali je srbijanskompredsjedniku i premijeru. „Sud, kuća u kojoj se pravdadonosi, udario je svoj pečat na sve. Ono što Srbijanije mogla puškom, učinio je sada Meron svojimpotpisom na odluku o puštanju Šešelja“, kazala jepredsjednica udruženja „Srebreničke majke“, HatidžaMehmedović. Nakon godina sudske farse, reklobi se, Tribunal je izgubio bitku sa Šešeljom. Zato jetako olako i bez posebnih uslova otvorio izlazna vrataŠeveningena. Teško je povjerovati da je cijeli scenario,od odugovlačenja procesa, uklanjanja sudijeHarhofa, na zahtjev optuženog, te ne planiranje terminaizricanja prvostepene presude Šešelju u programurada Tribunala do 2017. godine – slučajnost.Interes je, jasno je, negdje van okvira međunarodnepravde. Slučaj Šešelj potaknuo je i druga razmišljanja:„Ideje koje je, između ostalih, promoviraoŠešelj, nikad nisu sankcionirane ni pred međunarodnim,ni pred domaćim sudovima. Te ideje davno sutrebale biti osuđene i odbačene od sudova i društvenezajednice“, upozorava profesor pravnih naukaiz Sarjaeva, Goran Šimić. „Jedna takva osuda ne