povelja dec 14

38helsinška poveljadecembar 2014Evropska unija i BalkanRegionalna„hladnoratovska“arhitekturaPIŠE: DAVOR GJENEROSpecijalno iz Zagreba za Helsinšku poveljuIako zajednička njemačko-britanska inicijativa zaBosnu i Hercegovinu i politički angažman Njemačkeu jačanju proeuropskih snaga u Srbiji stvaraju povoljandojam o perspektivama europeizacije ZapadnogBalkana, Europska unija još je daleko od definiranjazajedničke politike prema Balkanu. Ona je još uvijekobuzeta zamorom od proširenja, a grupa utjecajnihdržava zastupa stav da Unija mora razmotriti imali daljnje proširenje ikakvu perspektivu. Njegovi protivnicitvrde kako je u zemljama koje su do sadabile obuhvaćene procesom proširenja, postojaopolitički konsenzus o vrijednosti pristupanja Uniji,kao cilju kome valja podrediti sve drugo i za koji sevalja snažno angažirati. Isto tako, vrijedilo je praviloda se vrijednosti Europske unije i euroatlantskihstruktura prihvaćaju kao neupitne i da nove članicejasno definiraju svoju perspektivu unutar euroatlantskihstruktura. I unatoč tome, kad je jedanjedini put bila otvorena „brza traka“ za proširenje,kad su zbog političkih interesa NATO savezaBugarska i Rumunjska ubrzano integrirane, Unija jesama sebi stvorila probleme koje još nije riješila ijoš se muči s monitoringom nad tim državama.Suprotno stanovište zastupa njemačka kancelarkaAngela Merkel, a ono, zahvaljujući svojoj glavnojzagovornici, ima snažan ponder u Uniji. Merkelje koncentrirana na smanjivanje ovisnosti Njemačkei cijele Europe o Rusiji i traži načn kako da, nesamo s energetskog stanovišta, Uniju učini manjeranjivom na ruske pritiske. Budući da je procijenilakako je Putinov ekspanzionizam na Balkanu našaomeki europski trbuh i kako upravo u balkanskimdržavama nastoji proširiti svoj utjecaj i tako s rubadestabilizirati Uniju, Merkel se odlučila za ekonomskui političku borbu za utjecaj na Balkanu.Dvije škole mišljenja u EU bitno se razilaze upitanju politike prema Balkanu. Hrvatska je ministricavanjskih poslova Vesna Pusić u aprilu ovegodine lansirala svoju inicijativu za europskuintegraciju Bosne i Hercegovine, smatrajući da jeBiH ključ stabilnosti Balkana. Njena inicijativa svodise na sljedeće: sadašnji kapacitet politike u BiH nijetakav da bi ona mogla ispuniti preduvjete koje je EUpostavila za stjecanje kandidatskog statusa. Potrebnoje povećati kapacitet politike u BiH, i to tako dase aktere iz civilnog društva i akademske zajednicekoji imaju europska iskustva, uključi u politički životi tako promijeni okoštala, neefikasna i korumpiranapolitička struktura u toj državi. Kriterije za napredovanjene treba smanjivati, ali se njihovo ostvarivanjemora osigurati procesom, a ne otpočinjanjeprocesa uvjetovati ostvarenjem ciljeva. Zbogruske opasnosti, za BiH se otvara „okno šansi“ zaosnaženje pristupnog procesa, ali politika u tojdržavi toliko je inertna da bosansko-hercegovačkepolitičare akteri iz Unije moraju „provući“ kroz tookno. Tu ishodišnu poziciju šefice hrvatske diplomacijeuglavnom su prihvatile njemačka i britanskadiplomacija, i to je zapravo koncept i njihoveinicijative.Druga škola mišljenja smatra da BiH nije ključeuropske politike prema Balkanu, nego da je ključu tome da Unija definira svoje granice. Ta je skupinaskeptična i prema integraciji Ukrajine i širenjuUnije na Istok, a i prema integraciji Balkana. Smatrada je politička situacija na Balkanu još uvijeksuviše nestabilna i da se Unija u to ne bi trebalaozbiljnije uplitati i preuzimati odgovornost. Svjesnaje širenja utjecaja Putinove Rusije, ali upravozbog toga smatra da bi bilo kakvo intenziviranjeintegracijskog procesa moglo biti suviše rizičnoza Uniju. Ocjenjuje da se Angela Merkel uplašilautjecaja, koga je Rusija uspostavila u Banja Luci, ida je zato odlučila pokušati nešto napraviti u BiH.Ta „škola mišljenja“ misli da će Bosna i Hercegovinaopstajati unutar dejtonskog okvira, da se nitkoneće usuditi započeti nekakav ratni sukob, ada građani i civilno društvo sami moraju odlučiti