povelja dec 14

40helsinška poveljadecembar 2014Evropska unija i Balkansaveznoj vladi), i ne izaziva ih intervencija sa strane,nego procjena zemalja članica da neka država članica,kršeći pravila Unije kompromitira ili blokira njenodjelovanje.Druge zemlje članice EU ne bi s odobravanjemgledale na hrvatsku odluku o blokadi pristupnih pregovoraSrbije ako bi postojao konsenzus da je zaUniju važno da Srbija napreduje prema članstvu.U tom bi se slučaju, ako bi ustrajao u blokadi i pritom,bio posve ili relativno usamljen, našle efikasnemetode pritiska na Zagreb. Međutim, Srbijamora interese Hrvatske tretirati jednako kao i interesedrugih država članica, koje će ih ispostavljatiu pregovorima i tražiti takvo usklađivanje zakonodavstvaSrbije, kojim će ti interesi biti zaštićeni. Tonisu pitanja koja se smatraju bilateralnima, negodio procedure pristupanja državnom savezu i jedinstvenomtržištu.U Europi se, nakon Putinove aneksije Krima iagresije na istok Ukrajine uspostavljaju novi odnosi,a jasno je da je ponovno na djelu svojevrstanhladni rat. Hrvatska je pritom, jasno definirala svojupoziciju u euroatlantskom bloku. U pitanju mogubiti tek nijanse te politike, ali, po svemu sudeći, unarednom će razdoblju parlamentarnu većinu preuzetipolitički blok, koji će biti sklon „tvrđoj varijanti“euroatlantizma od onoga što ga je Hrvatska provodilau prethodnih nekoliko godina.Srbija mora donijeti odluku hoće li politiku „dvijestolice“ zamijeniti odustajanjem od „posebnihodnosa“ s Rusijom, usvajanjem načela zajedničkeeuropske vanjske, sigurnosne i energetske politike,pritom birajući među nijansama „neutralnosti“i euroatlantizma, ili će se odlučiti za neizvjesnostkoju donose „posebni odnosi“ s Rusijom, za koje sečesto iz Moskve ispostavljaju visoki i netransparentniračuni, kao što je bila ona Putinova ucjenas plaćanjem plina. Sasvim geopolitički, u uvjetimakad su Bugarska i Rumunjska čvrsto euroatlantskiorijentirane, koncept srpskog „euro-azijatizma“ činise kao opredjeljenje za onu staru: „Bog visoko, Rusijadaleko!“. Dakle, za političko profiliranje Srbijekao marginalne nemoćne države u političkoj rupi naeuropskoj margini.Bosnu i Hercegovinu u toj rupi zadržavaju dva faktora:nesposobnost i korumpiranost tamošnjih političkihelita i politička agenda Milorada Dodika. Aktualnahrvatska politika izbjegava na bilo koji načinarbitrirati u odnosima u BiH i slati političkoj elitibosansko-hercegovačkih Hrvata bilo kakve političkeporuke. Ipak, jednu poruku novoizabrani član predsjedništvaBiH iz redova hrvatskog naroda, po svemuje sudeći, nedavno čuo od svih ključnih političkihaktera s kojima se sastao u Hrvatskoj, a to je da,na razini središnje države u BiH izbjegne koaliranjes Dodikom, kako bi se smanjio centrifugalni utjecajšto ga ovaj stvara u BiH, ali i kako bi se relativiziralapolitička dominacija Rusije nad Srbima u BiH.Službeni Beograd vrlo bi rado gradio savezništvos Hrvatskom, kreirajući neku zajedničku inicijativuprema BiH. Čini se, međutim, da u hrvatskoj diplomacijiza nečim takvim nema interesa. Hrvatskadiplomacija uvjerena je da je, što se tiče BiH, onanapravila bitan iskorak, lansirajući je kao temuVijeću za vanjske poslove EU, a sada su Njemačkai Britanija kao svoju inicijativu preuzele konceptderiviran iz onoga što je predlagala ministricaPusić. Za razliku od službenog Beograda, kojibi još uvijek rado arbitrirao kad je riječ o modelukonstitucionalnog rješavanja odnosa u BiH, uHrvatskoj misle da je korisnije poticati građanskodruštvo u BiH da samo uzme u ruke svoju sudbinu,a ne čini im se da bi Srbija trenutno mogla biti partneromu tom tipu političkih aktivnosti.Za razliku od Srbije, koja je još uvijek u zonipotpune neizvjesnosti europske perspektive, CrnaGora je u bitno boljem položaju, ali ona i dalje imatemeljni problem. Naime, u svim novim demokracijama,koje su do sada uspješno okončale pristupniproces, postojao je širok politički konsenzus ovrijednosti pristupanja Uniji. Taj je konsenzus obuhvaćaonajmanje dvije najveće političke stranke,a često je povezivao sve stranke „ustavnog luka“,ili sve parlamentarne političke opcije. U Crnoj Gori,nažalost, nije tako. Bez testa smjene vlasti teškoje govoriti o konsolidiranosti demokracije, a u slučajuCrne Gore smjena vlasti dovela bi u pitanje, unajmanju ruku, euroatlantske perspektive te države,ako ne i samu državnost.