povelja dec 14

39helsinška poveljadecembar 2014Evropska unija i Balkandokle će trpjeti korumpirane političke elite, jer Unijanema razloga integrirati ih, kao što je to učinilau slučaju Bugarske i Rumunjske, i onda preuzetifinanciranje tih političkih elita koje bi nastavileuspostavljenu koruptivnu praksu.Niti prema integraciji Srbije stav nije bitno drukčiji.Politika „dvije stolice“, koju je Srbija nastojalavoditi, dakle, pokušati napredovati u europskoj integraciji,ali i održavati „posebne odnose“, i ekonomske,i vojno-političke, s Putinovom Rusijom, pobudilaje veliku skepsu te europske političke grupacije.Razvoj događaja nakon izlaska Vojislava Šešeljaiz haškog pritvora dodatno ju je zaoštrio. Naime,politička elita u Srbiji ponaša se kao da je normalnošto je Šešelj na slobodi i što nastavlja s ratnohuškačkomretorikom. Svima je jasno da politička elitau Srbiji ne snosi odgovornost za njegove riječi, alinije shvatljivo kako to da izostaje svaka reakcija nanjegovu retoriku. Nitko u Srbiji ne spominje uloguŠešelja u ratnim zločinima, dapače, u dijelu javnostistvara se interpretacija prema kojoj on i sad govoriisto što i devedesetih, a da i sada, kao ni devedesetih,on nema realnog utjecaja na političke procese.Nema ni riječi o njegovim žrtvama u Vojvodini isusjednim državama.Nakon što je Srbija „pala na testu Šešelj“, počelaje rasti skepsa prema kapacitetima njenog političkogvodstva da predvodi euro-integracijski proces.Političari i javnost u Hrvatskoj nepotrebno su reagiralina Šešeljeve „provokacije“, a u hrvatskoj se javnosti,ali i u dijelu političke arene pojavila političkakoncepcija prema kojoj Hrvatska može biti „ključareuropske perspektive Srbije“. Pritom, neki govore otome da od Srbije treba tražiti ispunjenje nekih bilateralnihzahtjeva, od razgraničenja na Dunavu, pa doisplate ratne štete zbog Miloševićeve agresije.Hrvatska se, u okviru francusko-njemačke inicijativeprije pristupanja Europskoj uniji obvezala dasusjedima neće uvjetovati pristupanje Europskoj uniji,zahtijevajući ustupke u bilateralnim pitanjima, ita je obveza izrečena u parlamentarnoj deklaraciji.Međutim, sve ono što je dio acquisa, dakle, što je diopredmeta pregovora između Srbije i Europske unije,može biti i predmetom postavljanja hrvatskih zaprekau napredovanju prema članstvu. Pitanja suđenjaza ratne zločine, otvaranja arhiva bivše JNA, traganjaza nestalim hrvatskim državljanima (kako onimahrvatske, tako i onima srpske nacionalnosti), odustajanjeSrbije od primjene načela univerzalne nadležnostiza suđenje u slučajevima ratnog zločina, teodustajanje od suđenja na osnovu građe što ju jeprikupilo kvazipravosuđe bivše JNA… neki su oduvjeta što će ih Hrvatska sigurno postavljati Srbijitijekom pregovora o pravosuđu i temeljnim pravima.Pitanje zaštite manjina i provođenje obveza izbilateralnoga ugovora o međusobnoj zaštiti manjina,isto tako nije bilateralno pitanje Hrvatske iSrbije nego pitanje pravosuđa i temeljnih prava,dakle, pitanje odnosa Beograda i Brisela.Hrvatska je iz svojih pristupnih pregovorai odnosa sa Slovenijom naučila da se ne smijedogoditi da ona bude zadnja, koja blokira otvaranjeili zatvaranje nekog pregovaračkog poglavlja,niti smije blokirati pregovore općenito. Naučilaje i to da se u europskim odnosima često događada zemlji u pregovorima neko poglavlje zapravone blokira ona država koja to formalno čini, negomoćnija država ili skupina država kojima ta blokadaodgovara. Tako je, na primjer, Slovenija blokiralapregovore Hrvatske, nakon što je Hrvatskaproglasila gospodarsku zonu na Jadranu. Ona jeto činila zbog pitanja granice, ali stvarni interesda Hrvatska ne proglasi gospodarsku zonu imalaje Italija, čiji ribarski brodovi love u hrvatskomgospodarskom pojasu, pa čak i izvlače škampe ilistove s morskog dna, dakle, koriste se i hrvatskimepikontinentalnim pojasom, na koji svakaobalna država ima pravo i ne mora ga čak niti formalnoproglasiti, a bivša Jugoslavija razgraničilaje svoj epikontinentalni pojas s Italijom.Političari u Srbiji ponašaju se kao da Hrvatskazapravo nije članica Europske unije, a tako čestoreagira i tamošnja javnost. Često se čuju ideje da biSrbija trebala Hrvatsku tužiti Briselu, dakle, Europskojkomisiji, ili Briselu i Strasburgu, dakle, Europskomparlamentu, pri čemu se zaboravlja da je jednood osnovnih načela koje vrijedi u Europskoj unijinačelo solidarnosti zemalja članica. Ako bi bilo tkoizvana nastojao ostvariti neki svoj interes na štetuzemlje članice, ostale članice Unije bit će na njenojstrani. Glasno će je poduprijeti onda kad misleda je ta članica u pravu, ili kad se to poklapa s nacionalniminteresima druge članice, ili će ta potporabiti prešutna onda kad druge zemlje misle da njihova„kolegica“ iz Unije nije u pravu. Postoje, doduše,Amsterdamski mehanizmi kojima se mogu suspendiratiprava članice ako ona sustavno narušavanačelo vladavine prava, ali takve su suspenzije vrlorijetke (pogodila je, na primjer, Austriju, u vrijemedok su Hajderovi ultranacionalisti bili u koalicijskoj