povelja dec 14

27helsinška poveljadecembar 2014Teret zločinaosumnjičenih za ratne zločine na području PrijedoraDržavno tužiteljstvo od njega zatražilo potrebnusaglasnost za privođenje i saslušanje jednogod osumnjičenih, a koji se već nalazi na izdržavanjukazne u KPD Zenica, Mikulić je odbio. Tužilaštvoje ovaj čin okarakteriziralo ometanjem provođenjaistrage. Ministar je zahtjev Tužilaštva nazvao uznemiravanjemosuđenog, kazavši da će se on, „ako susadašnje sudije i tužitelji oličenje pravde, protiv tepravde boriti dok god diše“!. „Za nas žrtve gospodinMikulić svrstao se u red onih koji čine mrežupodrške ratnim zločincima“, poručio je u ime porodicaubijenih Mirsad Duratović, predsjednik Udruženjalogoraša „Prijedor ’92“ . Da ironija bude veća,osim što je omeo istragu, ministar Mikulić je osumnjičenog,sa služenja zatvorske kazne iz KPD Zenicapustio na odmor kući u Prijedor, što je dodatnouznemirilo preživjele svjedoke zločina u tom kraju.Inače, prema saznanjima, riječ je o Ljubiši Četićuranije osuđenom za učešće u strijeljanju oko200 Bošnjaka i Hrvata Prijedora na Korićanskimstijenama, 21. avgusta 1992. godine. Ovaj višestrukizaštićeni ubica, trebao je biti uhapšen i saslušanu jednoj od najobuhvatnijih akcija na područjuPrijedora u kojoj je uhapšeno 12 osoba osumnjičenihda su počinili teški ratni zločin na području selaZecovi kod Prijedora: Dušan Milunić zvani Bizon,Radomir Stojnić zvani Grom, Radovan Četić zvaniRade, Zoran Stojnić, Željko Grbić zvani Mali Cule, IlijaZorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Rade Grujčić,Uroš Grujčić, Rajko Grbić zvani Patak i Rajko Gnjatovićzvani Aćim. Pod istragom su zbog sumnje da su uperiodu od 23. do 28. jula 1992. godine, u okviru širokogi sistematičnog napada, usmjerenog protiv bošnjačkogstanovništva sela Zecovi, općina Prijedor, usvojstvu zapovjednika i pripadnika tzv. Vojske RepublikeSrpske i policije, kao i dužnosnika Kriznog štaba,svjesno i značajno sudjelovali u udruženom zločinačkompoduhvatu. Osim 12 uhapšenih, istragomje obuhvaćeno još šest lica. Osim ministrovog štićenika,trojica osumnjičenih se već duže vrijeme nalazeu inozemstvu. Iz Tužilaštva obavještavaju da ćeza njima biti raspisana potjernica. Jedno lice je privedenoiz KPD Foča, a naknadno je uhapšen i DušanZorić.Podsjećanja radi, prema postojećim podacima, uPrijedoru su od maja do juna 1992. godine ubijena3173 Bošnjaka i Hrvata. Među njima 102 djece. Oko1850 žrtava ubijeno je u tri dana u julu 1992, u selimana lijevoj obali Sane. Osumnjičenima se na teretstavljaju mučenja, silovanja i druge torture, pljačka,uništavanje imovine, te progon bošnjačkogstanovništva s područja sela Zecovi. Najteži zločinkoji im se stavlja na teret je strijeljanje 31 članaporodice Bačić, 25. jula 1992. Istog dana počinjenje i masakr nad 68 hrvatskih civila u susjednomselu Briševo. Nermina Alukić je 23. julaispred škole u Zecovima s grupom žena, riskirajućiživot, neposredno nakon što su strijeljani, ukralatijela devet ubijenih muškaraca među kojimasu bili i njen 17-godišnji brat Amir Tatarević i otacSuljo. Uklonili su ih tada, kako im se ne bi izgubiosvaki trag i kako bi ih kako-tako ukopali. Tajnozabilježene fotografije Fehime Bačić na kojimase vidi kako ukopava svoje ubijene sinove Izeta iIsmeta, uz stotine izjava preživjelih svjedoka, diosu dokaza o zlu koje su mještanima Zecova nanijelenjihove nekadašnje i sadašnje prve komšije,bivši kućni prijatelji i radne kolege. Među strijeljanimčlanovima porodice Bačić bili su 12-godišnjisin, 6-godišnja kćerka i supruga Fikreta Bačića.Nakon posljednjih hapšenja, ovaj hrabri čovjekkazao je da je pravda spora, ali ipak dostižna.Nažalost, posmrtni ostaci članova njegove porodicejoš nisu pronađeni. Minule 22 godine Fikretovogživota ispreplela je sa svakom novom pronađenomgrobnicom oživljena nada da se baš tukriju posmrtni ostaci njegovih najmilijih. Velikanada za Fikreta je bila i najveća, do sada otkrivenamasovna grobnica, na lokalitetu rudnika Tomašica,koja je 21 godinu, na dubini i do 10 metara skrivalatijela ubijenih prijedorskih Hrvata i Bošnjaka.Grobnica je skrivala tijela, a istinu o njoj skrivalaje šutnja prijedorskih Srba. Onih koji su čuli, vidjeli,pomogli da se zločin organizuje i izvrši, tijela sakriju,a onda zaćutali i zatvorili oči. Isti oni, čije su kućeudaljene nekoliko stotina metara od grobnice, onikoji su u godinama nakon rata, „zbog nepodnošljivogsmrada i zamućene vode“ tajno tražili da se tijelapremjeste. Niko od njih nije osjetio ni potrebu, niobavezu da kaže – dosta smo ćutali! Iz ove grobniceje ekshumirano 475 kompletnih i nekompletnih tijelaubijenih. Ekshumacija na tom lokalitetu trajala jemjesecima. Najveći broj žrtava pronađenih u Tomašicibili su zatočenici logora Keraterm i civilno stanovništvosela sa lijeve obale rijeke Sane. Neki sutu dovoženi nakon ubistava na drugim lokacijama, aneki su na tom mjestu i strijeljani. Za Fikreta Bačića,svaka iznesena bijela vreća sa posmrtnim ostacimabila je nada da možda dolazi kraj njegovoj agoniji,