Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
to mi se svidilo, kaže Stipe da nije tjeskoba, nego negativni
naboj u zraku, ali ja kao ion tad cvjetam, jer se oko mene
kovitlaju oblaci elektrona koji mogu nadoknadit moj
maleni, izgubljeni elektron. Kad se sručilo, smiješila sam
se drugim biciklistima i oni su se smiješili meni. Iz neba je
lilo na refule kao u starim filmovima kad loše naprave kišu.
Možda sam cijelo vrijeme bila u krivu, stari filmovi možda
nisu loše prikazivali tu kišu, očito je da takve kiše ima. Ili
to, ili sam ja u filmu pa makar samo kao statist. A ako sam
se zatekla na setu, ima da glumim.
Dok sam stala u redu na blagajni, bilo me, kao i uvijek,
sram, jer sam bila svjesna da ljudi u redu imaju neko
mišljenje o mom odabiru namirnica, ali nije me mučilo šta
o tome misli blagajnik. On se smiješio i pomislila sam kako
je prodavačima sigurno kul, ako nisu preizmoždeni da bi
uopće mogli za išta marit, kad primijete da netko kupuje
iste namirnice kao i oni. Bilo mi je simpatično kako oni
imaju taj višak informacija o meni, koji ja nemam o njima:
mi volimo iste opskurne kekse, i onda mi je bilo drago zbog
njih.
Uzela sam sako iz kemijske i zbog toga se osjećam
kao da sam u New Yorku. Uzbuđenija zbog kese i usrane
metalne vješalice nego zbog samog sakoa, prebacila sam
ga preko ramena onako kako to rade u kul njujorškim
filmovima (nikako u Seks i gradu i tim sranjima) i krenila
doma, malo oneraspoložena jer živim samo sto metara
dalje. Ranije danas stala sam na balkonu i sušila kosu
na suncu kao šta su to radile venecijanske djevojke na
svojim krovnim podestićima i pitala se: ko je meni dao tu
autonomiju da živim i radim sve ove stvari?
106
Change language