Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
dopušta velikim predmetima da me razvale i satru.
Dok ležim na satu joge zamišljam da smo u hangaru
svemirskog broda kojim zajedno idemo u nepoznato.
Poslije kad učitelj kaže vratite se u tijelo i osvijestite gdje
ste, ja osvijestim da sam na podu, na sjevernoj polutci
ove planete koja se vrti naokolo, na ivici galaksije koja se
vrti još brže i bude mi okej šta sam tu di jesam, jer sam u
svakom slučaju u svemiru. Kad god mi zafali brzine a u
tom trenutku sam statična bez nekog uzbudljivijeg gibanja
u perspektivi, sjetim se da sam na rubu galaksije koja se
vrti strahovito brzo i to mi bude divno i odma je osjetim,
brzinu. Kad sam pijana ne moram ništa osvještavat, jer mi
se već vrti: zapravo me tek intoksicirano stanje dovede u
pravo stanje stvari. Kad mi se svijet počne vrtit tek onda
sam u pravoj poziciji za percepciju. Tek tad mi je točka
gledišta točna, a ne ove relativnosti koje osjećamo dok ne
osjećamo rotaciju, revoluciju i galaktičko obrtanje.
Kad stojim, vrijeme mi dolazi, oblaci se polako
zgušnjuju, kiša ima početak, mada nema kraja, sve se
valja i preraspodjeljuje, a ja polako upijam hladni miris
opranog kamena koji se širi vlažnim zrakom i uzbuđuje
me. Ili stojim u gustom, toplom, kao seoski žumanjak
žutom rujanskom poslijepodnevu, kad vrijeme traje
zajedno sa mnom koja sam njime strogo, ali pravedno
stegnuta. Potpuno je drukčije brzom i ustrajnom vožnjom
sjeći prostor. Tad siječem i vrijeme, zasijecam ga oštrinom
svog kretanja i kiša koja mi odjednom prekrije vjetrobran
razlikuje se od one koja se odjednom sruči na mene dok
na teraci promatram more, jer sam u nju upala nasilno, a
ne je strpljivo dočekala i ona nikad ne može bit moja kao
129
Change language