Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
krešendo, a ja sam sklona napadaju panike, mislim da će na
nas past avion i mislim da to svi znaju, ali se prave da nije
ništa i da žele tako umrit.
Stipe je profesoru objašnjavao vježbe s girjom. Pijana
sam požurila doma uhvatit tramvaj da mogu jest makar sam
doma sama i tužna, a tu sam pijana i među prijateljima, ali
bila sam jako gladna i možda previše pijana za čekat sljedeći
noćni. Iz tramvaja sam gledala svjetleće reklame i pomislila
kako nisu dovoljno veličanstvene za moje potrebe. Meni
je trebao Times Square, ali ove reklame su ipak bile više
nego šta ima u nekom selu i onda mi je bilo drago šta sam
tu. Bilo mi je lakše, šta sam tu, u civilizaciji, i šta gledam te
reklame, i pokušala sam se osjetit otuđeno, i uspila sam, i to
mi je bilo lijepo jer se podudarilo s onim šta sam bila.
Rasplakala sam se od pogleda na Afriku na karti
iznad stola. Stalno gledam tu Afriku i na toj karti je tako
malena, a znam da je zapravo skoro najveći kontinent i kad
gledaš iz svemira zauzme ogroman dio Zemlje. To uopće
nije pošteno. I kanali: nije mi jasno zašto ih ne probiju
pa da se mora sama izniveliraju nego bi tad bjesnile oluje
i nevrijeme i plimni valovi pa moraju gradit one bazeneliftove
za brodove.
Opet mi se onako lagano javlja želja da otputujem.
Putovanje je iščupavanje iz poznatog, a ja sam u zadnje
vrijeme bila kao dijete koje to ne želi i ne može ishendlat,
osim ako ga prati svita voljenih osoba, plišanih životinja i
kakva-takva rutina. A mene ne prati nitko, sad više ni on.
Javlja mi se želja da otputujem iako sam i dalje prepadnuta,
usamljena i pogubljena – možda si opet želim vanjskom
pogubljenošću opravdat unutarnju, a činjenicom da sam
114
Change language