Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
boravištem, poput liječničke skrbi koja se van boravišta
pruža samo u hitnim slučajevima. Malo sam ponosna na
sebe šta se izazivam, ovaj put konkretno izmještanjem. Ono
mi koristi, tu se podražavam kao dinamička kategorija,
dnevno dobijam masu novih perspektiva i nije mi udobno,
a i bez da nam Jelena kaže znamo da je udobno najgore
– ono je lipo, al nije prezdravo, kao ni previše šećera, ili
previše slušanja najdraže pjesme s albuma. Ne kužim dakle
di živim i ne znam koji mi je sljedeći korak, osim da budem
tamo di je on, kad on bude negdje di se može bit, a do tad
da fristajlam, ili možda točnije: frifolam.
Ove mislim pune me krivnjom, ali grozno je bit bez
svoga stana jer to znači da nemam sve ono na šta sam si
se tako drsko dopustila naviknit: nemam svoje posteljine
koja je čista i lijepa, nemam svojih prekrivača koji me grle
optimalnom toplinom i mekoćom, nemam pranje na 40
nego na koliko domaćin pere, niti imam kaputa kojeg bi
obukla dok se moj umeljan u novogodišnje blato pere
i suši, nemam di masturbirat, nemam igle i konca da si
zakrpam rupu, nemam korektora da ispravim krivu cifru
na dokumentu, niti soja sosa da si začinim jelo. Svega toga
nema ni mlada djevojka u nekoj pustolovini, naprimjer na
putovanju ili kad recimo ode prespavat kod nekog mladića,
pa se ja tako trudim bit naokolo, stalno bit naokolo, stalno
živit neuredno, a kao spontano, bez rasporeda i reda, a kao
uzbudljivo, to mi se bez puno razmišljanja nametnulo kao
najbolja metoda samozavaravanja, puste manjke tumačit
kao, i pretakat, u slobodu; ali ne prestaje mi bit teško
bit bez vlastite sobe, bez vlastite stolice koja bi bila moja
vlastita stolica koju bi oprašila i sašila joj kušinić, on bi
181