26.01.2021 Views

Sana Perić: Monáda

Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric

Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.

Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.

Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.


- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)


Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.


Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.

Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.

Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

boravištem, poput liječničke skrbi koja se van boravišta

pruža samo u hitnim slučajevima. Malo sam ponosna na

sebe šta se izazivam, ovaj put konkretno izmještanjem. Ono

mi koristi, tu se podražavam kao dinamička kategorija,

dnevno dobijam masu novih perspektiva i nije mi udobno,

a i bez da nam Jelena kaže znamo da je udobno najgore

– ono je lipo, al nije prezdravo, kao ni previše šećera, ili

previše slušanja najdraže pjesme s albuma. Ne kužim dakle

di živim i ne znam koji mi je sljedeći korak, osim da budem

tamo di je on, kad on bude negdje di se može bit, a do tad

da fristajlam, ili možda točnije: frifolam.

Ove mislim pune me krivnjom, ali grozno je bit bez

svoga stana jer to znači da nemam sve ono na šta sam si

se tako drsko dopustila naviknit: nemam svoje posteljine

koja je čista i lijepa, nemam svojih prekrivača koji me grle

optimalnom toplinom i mekoćom, nemam pranje na 40

nego na koliko domaćin pere, niti imam kaputa kojeg bi

obukla dok se moj umeljan u novogodišnje blato pere

i suši, nemam di masturbirat, nemam igle i konca da si

zakrpam rupu, nemam korektora da ispravim krivu cifru

na dokumentu, niti soja sosa da si začinim jelo. Svega toga

nema ni mlada djevojka u nekoj pustolovini, naprimjer na

putovanju ili kad recimo ode prespavat kod nekog mladića,

pa se ja tako trudim bit naokolo, stalno bit naokolo, stalno

živit neuredno, a kao spontano, bez rasporeda i reda, a kao

uzbudljivo, to mi se bez puno razmišljanja nametnulo kao

najbolja metoda samozavaravanja, puste manjke tumačit

kao, i pretakat, u slobodu; ali ne prestaje mi bit teško

bit bez vlastite sobe, bez vlastite stolice koja bi bila moja

vlastita stolica koju bi oprašila i sašila joj kušinić, on bi

181

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!