Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Svaku večer prije spavanja mama pere suđe. Ona voli da
je sve uredno, i pod najčešće opere svaki dan, ali sa suđem
nema kompromisa. Objasnila mi je da ne želi, ako slučajno
preko noći umre, da joj nađu sudoper pun šporkog suđa
– malo ekstremniji ekvivalent onoga kad uvijek nosiš čisto
i fino donje rublje za slučaj da završiš na hitnoj. Dok sam
bila kraj nje, umirivala sam je da ga može koji put i ostavit i
obećala joj da ću ga ja oprat prije nego pozovem hitnu. Sad
kad sam odselila, valjda ga opet vrijedno pere prije nego ide
spavat. Na momente mi se to učini kao najbitnija promjena
u svemu ovome.
*
To šta sam nekad htjela umrit omogućuje mi neko znanje:
o tome kakva je rupa u prsima, kakav je osjećaj kad se
raspadaš u prah, rasplinjuješ u dim i u loše, uvriježene
metafore, kako je to urušavat se prema unutra, propadat
i implodirat kao crna rupa, bit u predugom slobodnom
padu koji se iz tvoje perspektive kosi s pravilima gravitacije
jer naizgled ne ubrzavaš, već brzinu koja je poprimila
sulude razmjere više i ne osjećaš dok iz daljine kao kroz
opnu čuješ druge kako govore, i čini ti se: skoro kao da si
u zrakopraznom prostoru i da to traje oduvijek i zauvijek
jer vrijeme više ni ne osjećaš. Galileo je zaključio da bi u
sredstvu bez otpora sva tijela padala jednakom brzinom. To je
tako jako zgodno da mi dođe da plačem šta stvarno nema
nikoga ko bi skočio u onom trenu u kojem ja padnem. Ali,
slobodan pad je jednoliko ubrzano pravocrtno gibanje tijela
183
Change language