Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
filmu di je manijak volontirao u bolnici di je ona ležala u
komi pa ju je oplodio, a porođaj ju je vjerojatno i probudio
iz kome.
Probudila sam se i otišla piškit. Putem mi se učinilo,
ili je to bio produžetak sna, da je naše tijelo samo Petrijeva
posudica za bakterije i odjednom sam samo to vidila kao
svrhu mog postojanja i iz perspektive tih bakterija nisam
se razlikovala od ostatka svijeta i onda sam, kad sam si
pogledala dlan, vidila da se kroz prste rasplinjava u dim.
To je imalo potencijala da se userem, ali mi je, zbog estetike
koja u zadnje vrijeme dominira ovim prostorima, to šta sam
se vidila stopljenom s banjem bilo kul.
Ako svi jesmo sačinjeni od jedne materije, ako se
stvarno samo razlikujemo po načinu na koji titramo, onda
sve stvarno i jest jedno i pristajem vjerovat da bi, kad
bi uskladili titranje, mogla proći kroz kamen, ali i dalje
ne osjećam da je moja svijest dio svega, jer kužim da se
frekvencija mene i kamena neće uskladit, ali očekivala bi
bar da se titraji moje i nekih drugih svijesti do sad već
poklope, a još ništa. Raspravljali smo o tome zašto se
argumentacija iz kvantne fizike ne može primijenit na nas
i ja sam rekla da ipak postoji mogućnost da prođem kroza
zid, možda i da ostanem u njemu; kasnije sam razmišljala
kako bi bilo ljepše ostat u stablu nego u zidu, ili se stopit
s ljubavnikom, ali mi je ta pomisao bila neprivlačna, nije
mi se svidila ideja da budem tako zacementirana, više mi
paše da se moje čestice kreću i vriju slobodno u meni, a
ne da se miješaju s tuđima, kad se već s tuđima miješaju
moji elektroni. Uostalom, ne mogu ostat zacementirana, ne
mogu uopće stat na mjestu, niti mogu bivat opisana bilo
203
Change language