Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
naše? Zašto je na kraju on preuzeo sav rizik? Sve se svodi
na to je li bol prevelika za izdržat. Iz minute u minutu
ponavljam: je, prevelika je, i izdržavam dalje. Loša razdoblja
samo treba preživit, ustrajat kroz njih, ali mi ne želimo
preživljavat, rekle smo: želimo živit. Znam ako sad izdržim
da će se vjerojatno opet živit, ali bol zbog ovih trenutaka
koji prolaze u pukom izdržavanju, u pukom preživljavanju,
bol zbog trošenja tih trenutaka, zbog trošenja života na
trpljenje i čekanje da prođe pogađa me više od nesretnosti
samog trenutka.
Gledala sam film katastrofe, jedan od onih koji mi
daju isti tip katarze kao pjesme od Smithsa: isplačem
sve šta imam, ali imaju taj ritam koji me polako digne,
razriješenu, i ova je rekla da otkad zna da će umrit nikad
nije bila sretnija. Njen mir me zaveo i pomislila sam, u
ovom trenutku u kojem mislim da svijetu nemam više ništa
za dat, niti imam razloga i snage za preživit još jedan dan:
možda bi trebala tako probat živit, kao da imam još mjesec,
ili možda godinu, i radit sve kao da su mi ovo zadnji dani
života.
Predzadnji put kad sam bila na samrti bilo je pred onaj
put u Veneciju di sam trebala uhvatit avion za Pariz koji je
trebao past. Zadnjih par dana provela sam znajući da su mi
to zadnji dani i ponašala se u skladu s tim. Vidila sam sve
drage ljude i s njima izmijenila značajne dijaloge i emotivne
oproštaje. Pozdravljala sam se s gradom, najdražim
cipelama, pranjem zubi u svojoj kupaoni i kutom pod kojim
sunce pada na moj balkon, opraštala se od glatkoće kojom
mi kaša klizi niz grlo, rute kojom idem do faksa i od vjetra
na licu, od prljavštine Krivog puta i načina na koji se moji
24
Change language