Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dida i ja smo opet nekako došli na staru temu i on je
stalno referirao na njih u ženskom rodu: one se takve rode
i imaju oboje, imaju dole još i onu stvar. Rekao je da ima i
videokazetu di se to vidi. Naivno sam pomislila da je riječ
o nekom dokumentarcu, ali kad sam mu išla objasnit da ne
moraju nužno bit one, da mogu bit i oni ili nijedno od to
dvoje, da to ovisi o tome kako ih odgoje i kako se osjećaju i
deklariraju, on je rekao da su na toj njegovoj kazeti one, jer
je to porno film di su one čuvarice u zatvoru koje žele općit
sa zatvorenicama. A mene muči, osim di su nestale didine
stare VHS-ice, imaju li cure identitetskih problema kad
ih druga cura jebe njihovim strap-onom, kojeg one valjda
doživljavaju kao svoj vlastiti penis.
Kako stvar stoji s tim rodom: nakon šta sam se pomirila
s tim da postoji i da me definira i krenila se uživljavat i
saživljavat s rodom koji su mi dali, napravila sam podužu
pauzu vezanu uz sve šta se tiče rodnih propitkivanja, da
ne bi slučajno došlo do autoimune bolesti. No, nedavno
mi je palo na pamet da je to kao s rasponom glasa, istina,
možeš na njemu radit, ali ako želiš pjevat u klapi, a onda
ćeš bome ako si bariton prihvatit to da si bariton, nećeš se
inatit kako bi ti htio bit prvi tenor i bariton istovremeno,
ili kako podjela glasova uopće ne bi trebala postojat. Jer
onda harmonija ne bi bila moguća. Naravno, ova misao je
nekorektna i drska i iznijela sam je samo zato šta jako volim
smišljat razne usporedbe. Nasreću, ima onih s velikim
rasponom glasa, koji raskoračuju preko roda i prigrljuju
onoliko ljestvica koliko svojim muškobanjasto-ženstvenim
glasnicama mogu, šta je možda najsretnije rješenje, iako
je ujedno i razlog zbog kojeg ne bi imala dijete jer ga
41