Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
neka. Naravno, stvar je potpuno drukčija ako razmislimo
o reinkarnaciji ili o bazenu duša koje odlučuju, ili netko za
njih odluči, da će se materijalizirat još jedan đir na Zemlji.
Zapravo, tako je nepošteno da se netko mora rodit, a drugi
su izuzeti.
Ponekad se moj buntovnički duh sukobi s nekim
pravilima pa ih onda prekršim. Međutim, ponekad se
nađem u problemu kad želim preći cestu na crveno, a gleda
me maleno dijete. Onda pričekam da mi se prometna
signalizacija nakloni i pravim se da sam na pozornici jer
zapravo i jesam. (Mislav pak pređe na crveno pa kaže da
je djelovao protiv sistema iznutra, zanemarujući vlastitu
sigurnost i dobre običaje, pobunivši se protiv maskuline
semiotike crvenog čovječuljka.) Isto tako moram pozdravljat
malu djecu u neboderu, dok stare susjede ne moram, jer
prema njima nemam obavezu držat ih u iluziji o uređenom
svijetu. Jedino još ne znam u kojoj njihovoj dobi da
povučem granicu deziluzionacije.
Mnogi od nas smo se u puno prilika sramili svoje
braće. To sam uzela kao polazište za razmatranje o
spremnosti pojedinca za roditeljstvo: šta ćeš uradit sa
svojim sramom kad se na isti način budeš sramila svog
čeda? I šta ćeš uradit sa svojim čedom?
Majka je gurala svoje odojče u kolicima, a djevojčica
šetala svoju lutku u malenim kolicima. Kolica djevojčica su
uvijek roza, dok kolica velikih djevojaka poprimaju boju
novorođenčeta. Kolica djevojčica moraju uvijek biti roza,
jer kolica malih djevojaka poprimaju njihovu boju. Jesu li
onda sve djevojčice roze? Možda sve one koje šetaju svoju
lutku u kolicima? Jesu li samo one koje guraju svoju lutku u
kolicima, djevojčice?
74
Change language