Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Tedeschijeve žene. Jer šta to onda govori o Suedeu i šta to
onda govori o meni kao njihovom fanu?
Jednu zoru pred spavanje ležeći pored njega po prvi put
mi se jasno otvorilo, jer do tad nisam shvaćala zašto se u
filmovima, a onda valjda i u životu, ljudi toliko boje braka:
bolje bi im bilo da se boje zajedničkih kredita, kao šta
kaže Goran, ali to se valjda još nije uvuklo u mainstream,
a možda nikad i neće jer je ovaj u službi kapitalističke
ekonomije. Ležala sam i prvi put na brak nisam gledala
kao na perspektivu intimnog društva s jednom te istom,
te istom, te istom osobom do kraja, nego sam promislila:
imaš samo jedan život s ovim svijesti. Imaš samo to i onda
ništa više, a odlučiš se to vrijeme provest s tom osobom,
odlučiš da ti je ona sve, odlučiš da sve šta ikad na planu
romantične ljubavi imaš dat možeš dat samo njemu i
vjeruješ da on to može primit, odlučiš da sve šta će ti ikad
trebat od ljubavnika i najbližeg povjerenika, od partnera
u zločinu, utjelovljuje on. To je dosta velika odluka. Dosta
velika oklada.
Kad ljudi upadnu u ulogu, naprimjer u brak, ja ne
mogu pustit da mimo mene prođu lakoća, neprirodnost
i brzina s kojom partnera više ne oslovljavaju osobnim
imenom već on postane „moj muž“. Gledam ih: da uđu u
novu ulogu većini ljudi treba malo više vremena i ta njihova
skoro pa gluma kad svojem djetetu kažu „ima da mi pojedeš
sve“ odaje da su prije svega uživljeni u ulogu i ostavlja mi
dojam da je ona iznad svega drugog, pa i ljubavi. A onda
je sve puno lakše, puno je lakše kad si katolik i kad voliš
rutinu i izdepilirane noge, kad ne slušaš Bon Jovija, a na
druženjima odmah kreneš put kuhinje di hengaju žene,
94
Change language