Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
*
Iza kiše starac i staričica pomolili su se van i eno ih, ona
čupa živicu, a on cementira oronuli stup na kapiji. Pitam
se kako im se da, čudno mi je da im se u tim godinama da,
neobično mi je, kad će na ovoj Zemlji i u toj svojoj kućici
provest još tako malo vremena, šta svoje vrijeme troše na
takve kozmetičke zahvate i istovremeno sam svjesna da
upravo tako i treba živit.
Svaki put kad se od nekog oprostim krene me stezat
u želucu: možda se više nikad ne vidimo, možda on ide
ka izvjesnoj smrti. Svako uvijek potencijalno ide u smrt –
mene, naravno, ovo muči već godinama, ali sad sam, uz ova
kretanja na globalnoj političkoj i financijskoj sceni, toga još
svjesnija i onda se moram borit sa sobom da ih pustim, da
ih pustim da idu kud moraju i nosit se s mogućnošću da
je to zadnji put da ih vidim. A kad su kraj mene ljudi koje
volim, a sad već samo oni i jesu, onda sam mirnija, mirna
sam jer se, ma kako se taj dan osjećala, uz njih osjećam
udobno i smireno i ako umrem tad, ako baš tad sve ode
kvragu, biće mi lakše umrit, jer sam sentimentalna pičkica.
Volila bi da svi s kojima se družim znaju da mi nije bed
umrit s njima.
Izgleda da ću mršavit i mršavit sve dok jedno jutro
ne nestanem, ali to je okej sve dok vjerujem u vječni bitak.
Volila bi da mi negdje na nekom brdu netko montira
dva gonga pa da stanem između njih s velikim batićem i
samo udaram lijevo desno lijevo desno dok sve ne izađe
iz mene. Osjećaj autonomije dobiješ kad nasjeckaš češnjak
215