Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
svakodnevnog jada.
Neobjašnjive stvari i fenomene možda trebamo tumačit
kao u igricama – netko ih je udizajnirao da otežaju ili
pomognu junaku, a on shortcutove i trikove dokučuje
polako, metodom pokušaja i pogrešaka, a ne odjednom i
ne razumom. Isto tako ja ne mogu odjednom skužit koji
kurac, nego trebam bit strpljiva i uporna. Zašto one igre,
koje u pustolovnim filmovima postanu stvarnost, za cilj
imaju to da izbjegneš smrt, ako smrt ne možeš izbjeći?
Ne mislim na one iz kojih u neko doba izađeš, nego one u
kojima je cilj beskonačno skakat s ploče na ploču nadajući
se da ona na koju si naskočio nije minirana. Beskonačno,
dok ne umreš, ako budeš sretan, od starosti, srčanog, ili
vjerojatnije dosade. One u kojima je cilj pronaći skrivena
vrata da te približavajući zidovi ne bi zgnječili, samo da bi
se opet našla u sobi zidova koji se približavaju i u kojoj opet
imaš minutu da nađeš skrivena vrata koja će te odvest u još
jednu takvu sobu, pri čemu se ne krećeš unutar ograničenog
polja, prema rubovima koji bi u tom slučaju postojali,
nego nekako fraktalno i beskonačno, kao da ne ideš prema
rubu galaksije nego iz jedne razine u drugu, rasteš ili se
smanjuješ kao Alisa, ali to ni ne primjećuješ, i tako zauvijek.
Šta nas tjera da ne damo da nas zidovi zdrobe? Isti nagon
koji nas nakon nekog vremena zarobljene u kavezu pod
morem natjera da udahnemo, ili nada da sljedeći prolaz, da
sljedeći naskok ipak vodi u slobodu?
Firma je dobra. Šalju nas na korporativni put u Italiju
i dobri su prema nama jer plaća stiže na vrijeme. Kolege
su jako drage, ali ja nisam u firmi zato da se družim,
nego da budem eksploatirana i da u radno vrijeme, ili
119
Change language