Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Ali kažem ja, ako i plaćamo nekoga da stane pred orkestar,
gušta u glazbi i pretvara se da je Harry Potter, neka. Nemam
ništa protiv, jer sulude stvari tog tipa uklapaju se u sliku
mog idealnog svijeta. Samo kad bi se počeli odijevat malo
alternativnije, ili bar u neku fora uniformu koja ne bi
izgledala toliko glembajevski.
U gradu su opet maškare i to je lipo, to mi je stvarno
drago, radi djece i jer grad živi i jer me to sjeća kako sam ja
tu lipo živila na maškare, naprimjer kad se sestra umotala
u mumiju pa se putem do grada odmotala a ispod je bila
gola. Ja idem gradom u civilu i to mi je žao jer sam dosta
izložena, a malo mi je i bed šta ne sudjelujem u iskrenom
pokušaju nečeg poganskog u ovom gradu i time ostavljam
dojam da sam drski umišljenko koji misli da je iznad toga.
A ja stvarno ne mislim ništa takvog i ustvari sam ispod,
izvan svega, masu izvan.
Kad osobe, najčešće žene ili časne, nose crninu, a ja
nosim one sunčane naočale s dobrim staklima, vidim da im
je crnina u više nijansi. Malo maknem naočale da provjerim
i da, bez njih je sve u istom tonu. Iako to nije moja briga,
svaki put mi zasmeta, ne jer me bode u osjetljive mi oči niti
zbog estetike generalno nego zbog toga šta su, bar spram
mene, promašile u namjeri i, još gore, šta toga uopće nisu
svjesne. To me uvijek muči. Uniforma, kad je nosimo van
radnog mjesta, ako nije neka baš ono kul tipa vatrogasna ili
papinska, sugerira pripadnost radničkoj klasi, siromaštvo
pa čak i nezaposlenost, di nosiš ono šta ti je ostalo otprije,
jer nemaš love za odjeću, slično kao šta moj dida okopava
polje u svojoj staroj vatrogasnoj uniformi. U svijetu u kojem
želim besklasno društvo i u kojem se nemam di uklopit,
44
Change language