Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
sve skupa može odjebat u troskocima, meni je dovoljno
dobro. Stvar s babama i bakama je ta šta da bi postala
baka ne moraš napravit ništa, osim u nekom trenutku bit
nekome majka, i eventualno, po potrebi, gnjavit da hoćeš
unuke. I tako ne napraviš ništa, a dobiješ jedan ekstra
status i možeš se njime po miloj volji hvalit, možeš se hvalit
ulogom koja automatski podrazumijeva autoritet i ljubav i
koja te legitimira i van najuže zajednice time šta sad tvoja
godinama, izgledom, predrasudama i tradicijom dobivena
titula babe ima i materijalnu podlogu, koja je transformira
u nešto ljepše: baku. Zato valjda žene vole postati baka.
Jedna od stvari, koju jedan dio moje ekipe ipak
masovno propitkuje, a drugi u širokom luku izbjegava i
mislit o njoj, je ta da ima da nađeš smisao u prokreaciji –
ako je smisao uopće nešto šta te muči, a mene sigurno da,
velik broj njih možda i ne, ali onda je nalog jednostavno
nalog, bez smisla. Više ljudi mi je reklo da sad kad imaju
dijete osjećaju da su nešto napravili, pa da i sutra umru,
nešto su ostavili iza sebe. Onda se ja pitam šta sam ja
ostavila, jer moja je ostavština vrlo apstraktna i teško ju je
obuhvatit, ali znam da je ima i da je točno onakva kakvu
bi želila ostavit i to je okej, iako nisam iskoristila puno
od svojih potencijala. Iako, naravno, treba preispitat i
sam koncept ostavštine. Stvar s djecom je, ako ih shvatiš
kao jedini i prevladavajući životni projekt, a u neku ruku
moraš da bi ispali šta je moguće više okej (iako ti, opet, ne
smiju bit sve na svijetu jer ih onda gušiš i nisi im baš dobar
primjer) je da je to pass it on princip u kojem sve svoje nade
i obveze spram samoga sebe polažeš u sljedećega, umjesto
da se sam uhvatiš u koštac sa stvarima. Ali zar se život i ne
72
Change language