Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hoću od sebe, oblikujući se pritom parametrima koje
sam ja odredila, ne prestajem li i onda bit autentična ja?
Ne prestajem, jer iako je moj pogled na mene uvijek tuđi
pogled na mene, tim drugima koji me gledaju sam, kao šta
znamo, sama odredila šta o meni misle. I prestajem, jer
sam to odredila parametrima koje su oni meni odredili. I
ne prestajem jer ne postoji autonomno, slobodnoplutajuće
autentično. I prestajem jer u svojoj biti mogu bit jedino
neautentična. I ne prestajem jer je neautentičnost moja
autentičnost.
Nije dobro bit u intimnom odnosu jer se uvijek
prilagođavaš tuđoj želji. Ne samo ako želiš subjekt koji želi,
ili želiš nešto zajedno s tim subjektom, ali na različit način,
nego i ako ti do subjekta nije posebno stalo, čim primijetiš
njegovu želju. A ja, naravno, mogu postojat samo tako
prilagođena i zato ulazim u intimne odnose.
Imam opet neka razmišljanja o jastvu. Primijetila
sam u jednom trenutku samosvijesti, tijekom reakcije
na nešto šta je rekao sugovornik, da se moj izraz lica ne
slaže sam nego ga ja namještam ovisno o tome na koga
bi volila nalikovat, to jest kakvu želim da me sugovornik
vidi. To postignem razrađenim postupkom, kojeg sam
primjenjivala i za svojih najboljih glumačkih dana: koga u
svojoj slikovnoj bazi podataka imam s tim izrazom? → šta
(mislim da) je on u tom trenutku mislio, odnosno kako se
osjećao? → reproduciram taj osjećaj kod sebe, štimajući dok
ne ugledam sebe kao tog modela, dok ga ne ugledam u sebi
→ požalim se Mislavu kako ne postojim, šta on zaniječe, šta
ja potvrdim, i naglasim da je tako otkad sam progledala i
ugledala prvu osobu. To je ipak patetično pretjerivanje – ne
90
Change language