Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
prekovremeno, prodajem svoj rad, i ljutim se kad firma
ulazi u moje privatno vrijeme. Makar je moja firma skroz
draga i sve je opcionalno, osim ujutro doći na posao.
Makar ovih dana baš i nema posla. Ne pada mi teško taj
dio di prodajem svoj rad, nego mi teško pada onaj višak,
kad prodajem sebe. Svoje ime i sve ono šta prešutim:
svoje stavove, svoje hlače s rupama, svoje ožiljke, svoja
lezbijska iskustva, svoje neprihvaćanje grudnjaka, svoje sate
psihoterapije, svoje vjerovanje u pad mirovinskog sustava,
svoju depresiju koju je nemoguće kontrolirat, ali ju je nekad
moguće skrit pa tako, skrivajući sebe, radim iz dana u dan.
Sad kad imam pravo na bolovanje bed mi je iskoristit
ga jer sam nova i jer druga nova kolegica direktoru govori
kako vjeruje u ciljeve firme, a ja vjerujem u zamjenu mog
rada za novac i nemam nikakvih iluzija. I onda opet radim
bolesna, ali sad je još gore nego prije: kao frilenser sam
bolesna radila u pidžami iz kreveta, sad se bolesna moram
upristojit i dovući do ureda pa tamo u temperaturi sjedit 8
sati.
Metnula sam glavu na ruku, ugurala ispod šal i
odmarala nepunu High and Dry na uredskom stolu. Sjetila
sam se Milenine bebe i kako ta sigurno smije spavat koliko
joj se prohtije (to šta joj se ne prohtjeva je druga priča).
Tako sam i ja smila kad sam bila mala, pa su me razmazili.
Tako svaku ili gotovo svaku bijelu zapadnjačku bebu
razmaze pa ona kasnije ima prilagodbenih problema, poput
mene. Zabrinilo me to šta ne znam di je točno ta granica,
granica iza koje su me prestali tetošit, iza koje moj rast i
razvoj nije najvažniji (na) svijetu, iza koje ja nisam (nečije)
središte svega. Je li u smrti roditelja, je li u odseljavanju u
120
Change language