Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
kad nabereš pedoča s bove ili nehotice uloviš hobotnicu).
I uči me strpljenju, jer ja bi htjela lavandu zasadit odmah,
a dida kaže da triba čekat zimu. Tako sam otkrila da je
ono šta treba radit: il faut cultiver son jardin, ou le jardin
de son grand-père. Ne treba mi ni sedmero djece da rade
rame uz rame sa mnom, djece kojoj bi plela džemperiće
i kape i koje bi uvježbala u maleni obiteljski bend pa bi
dio godine pjevajući kultivirali svoj vrt, a dio nastupali po
otočkim terasama kao Kelly Family s više muzičkog ukusa
i ukusa u odijevanju. Ne, ne treba mi ništa od toga, samo
komad zemlje, kopačica malena kao igračka, rashodovane
fensi rukavice, u blizini more u koje se poslije mogu ubacit,
i misao na njega. Uvijek je tu misao na njega, ona je u
pozadini svega šta radim, pa čak i kad obrađujem didin vrt.
Možda ću konačno bit slobodna kad budem obrađivala
svoj.
Odbacila sam mamu i Kseniju na brod i na povratku
svratila do babe, jer mi fali i jer sam bila usamljena i tužna.
Nakratko sam se zamislila tu, mrtvu, jer želim da me tu
pokopaju, ali dan je bio divan do te mjere da sam zaključila
da bi radije bila živa. Nije to bila volja za životom nego
predah, kasnost popodneva ublažuje vrućinu, čuju se cvrčci,
kukavice, daleki traktor i avion, počeli su letat ovuda, nisko.
Grč u grlu mi nije prošao, ali osjetila sam da mi curi niz
obraze, ovaj put suze. Avion je otišao ravno prema Krušici,
srušit se, kao u onom maminom snu. Babino odsustvo
osjećam kao prisustvo. Ništa tragično ni preintenzivno, ali
je tu. Ipak, baba živi kroz mene, i to ne samo kroz gene i
sjećanja: kao šta sam nekad, kad bi mi ona posudila svoju
robu, znala poprimit njene geste, tako i sad, kad sam tu
179
Change language