Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Sjedili smo na kavi kad je prošao neki čovjek s kolicima i
djecom. Rekla sam Mislavu kako je ljudima lakše postojat
jer ih se većina prokreira pa im smisao dođe automatski,
otjelovljen u fizičkom, intelektualnom i emocionalnom
angažmanu oko djeteta, dok ja smisao moram tražit.
Odgovorio mi je da moja situacija nije toliko različita od
situacije antičkog filozofa, ali da je moj problem to šta se ja
pitam zašto sam tu, dok se oni pitaju zašto je išta tu, šta se
ja pitam koja je moja bit, dok se oni pitaju koja je bit ičega.
Mislim da moram napravit taj pomak: to šta mi je Mislav
rekao najbolja je opaska koju sam čula u dugo vremena.
Nožem sam trgala omot hrenovki i pritom nekolicini
odsjekla krajičak. Osjetivši krivnju, kapitulirala sam pred
hrenovkom u ime čovjeka, kad nisu oni drugi dok su
dekapitirali u njoj samljevenu živad. Kasnije sam opet
otvarala neko pakiranje i pomislila: šta ću ja sad tu to čupat
i razvlačit, ne želim da moram išta navlačit i rastezat pa sam
ipak uzela škare, jer ja sam uvijek u biti lijena posegnit za
škarama jer to kao traje, ali dulje traje to čupanje prstima,
i onda sam, dok sam rezala kesu, osjetila moć i zahvalnost
spram svih ljudi prije mene koji su naprimjer izumili škare.
Osjetila sam se snažno kao njihov produžetak, produžetak
evolucije i ljudske vrste, a samim time i prethodnik onoga
poslije, ako se u međuvremenu svi ne pobijemo, i onda je
moje postojanje odjednom imalo smisla i nije bilo suvišno,
nego je bilo na mjestu, točno na mjestu na kojem mora bit:
ovdje i sad. Potpuno nevažno, ali ipak nužno za neki djelić
svijeta kao njegova malena karičica koja možda nije izumila
škare, ali je jutros ustala i samim tim, kao lepet leptirovih
krila, utjecala na svijet.
29