Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kad nas se kao malene uči da imenujemo svoje lutke i
umjetnu ili pravu živad, daje nam se i usađuje pomisao da
smo mi tu glavni, ravnatelji, bogovi. Tu leži začetak kasnijih
previsokih stremljenja i razočaranja koja iz njih proizlaze, u
tome šta sama mogu nečemu dat ime, a u njemu je sadržana
bit. Kad je zlikovac imenovan svi igrači se odmah više za
njega zainteresiraju, jer znaju da se dungeon master oko
njega malo više potrudio i da će ga bit teže savladat. Lijepo
mi je šta na skroz neočekivanim mjestima, naprimjer u
hobijima mojih ljubavnika, susretnem neki super aspekt
svog hobija semiotike: kad nešto označiš imenom, to
omeđiš i izdvojiš kao dio stvarnosti i na neki način i stvoriš,
kao bog. Šta dungeon master na neki način ipak i jest.
Regionalna jedinstvenost mog imena proizvela mi je
osjećaj jedinstvenosti mene, kao i osjećaj o predmnijevanom
tuđem osjećaju jedinstvenosti mene. Proizvela je i osjećaj o
jedinstvenosti njega kao samo mog označitelja, a kako sam
relativno obaviještena, znam da ne postoji vlasništvo nad
niti jednim označiteljem pa s prezirom gledam na tu svoju
umišljenu jedinstvenost. Ne razumijem zašto ljudi prevode
imena. Ako se papa zvao Giovanni Paolo, kako ljudi mogu
na njega referirat sa Džon Pol? Uopće nisam sigurna da
netko tamo neće izmislit prijevod za moje ime, a ako mi
prevedeš ime, ja se izgubim u prijevodu. Zbog svega toga
zapitala sam se šta bi se desilo da odbijem imenovat svoje
dijete, ali saznala sam da ga onda imenuje država. Kako
mora da je lijepo to radno mjesto: nisi ništa stvorio, ali
smiješ to imenovat i pritom bit skroz lud jer nema pritiska
kao da je tvoje. Ali, sama ta ideja da ljudi imaju imena i to
takav tip koji se ponavlja je luda. Zašto nas ne imenuju kao
zvijezde?
55
Change language