Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
pa nedominantnom rukom pritisneš nož poviše oštrice i
onda ga tako suvereno usitnjavaš. Zdravo samopouzdanje je
najljepši ukras. Od rebound seksa i romansi ljepši i bolji su
rebound razgovori. Ako tablete učine da ustaneš iz kreveta
i ne plačeš cijeli dan onda je dobro šta ih piješ. Prijatelji i
zdravlje su najveće blago. Aviona se ne treba bojat. Treba
bit iskren, ali o kurcima ne treba puno pričat. U redu je
ako se ne možeš definirat, ako ne znaš di ideš, u redu je
ako ne slijediš fiksne ili naznačive trase. I nije bed ako si
tužan, loše je samo ako ništa ne osjećaš. Šta više vremena
prolazi, ako imaš imalo refleksije o sebi i svijetu u pravilu
postaješ mudriji i onda ti je sve veći gušt iznova gledat
dobre filmove. Možda neke snove nikad neću ostvarit, ali
to šta znam šta su me konačno definira, a ni to nije loše. Ni
dalje ne vidim izlaza, ali bar se krećem, pa makar došla do
ruba kupole, bar ću opipat taj rub. Pitala sam sestru zašto je
učmala, rekla mi je da nema razloga za život. Nemam ni ja,
ali za život ti ne treba razlog, rekla sam joj.
*
Ostali galebovi letili su za trajektom kao šta običavaju iz
užitka ili tradicije, jer sigurno su znali da nije koča, ali jedan
je letio ispred njih, iznad same palube, par metara iznad
mene. Gledala sam tog galeba i nastojala zaboravit sve šta
znam o galebu pa sam osjetila život i zaboravila šta je život
i vidila galeba kao nešto živo i čudno i nisam ga uopće
vidila i bila sam ja ispod, a nešto je lebdilo iznad mene i
onda sam ja bila to nešto i onda smo bili jedno i bili smo
plavo i onda uopće nismo bili.
216
Change language