Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
nemam hrabrosti unesrećit i socijalno osudit, a ne bi mogla
samu sebe prestat podozrivo gledat ako ga odgojim ikako
drukčije, ako ga odgojim da ne krši binarne podjele.
Ali ipak, sve jest nešto samo time šta nije nešto drugo
i muči me kako je apsolutan sluh moguć sam od sebe, bez
neke referentne točke. Kako je išta apsolutno moguće, s
obzirom da sve šta jest nešto jest samo u odnosu na nešto
drugo i činjenicom da nije to drugo? Dobro, svaki ton
titra na svojoj frekvenciji koja je upravo ta frekvencija, ali
nepojmljivo mi je da netko to čuje, da netko to čuje i odmah
intuitivno zna brzinu titranja. To mi je totalno ludo i malo
sam ljubomorna na njih, ne toliko zbog pjevanja, koliko
zbog toga šta su pounutrili fiziku.
Čovjek bi ovako na prvu rekao da će se tonovi
razlikovat samo po toj frekvenciji i da će svi bit onako
uniformno poredani, razlikujući se od prethodnog samo
linearnim rastom, ali kad ono tonovi imaju boje i emociju i
svašta, i onda vidiš da je svijet ipak čarobno mjesto.
Zanima me jesu li na drugom humanoidnom
planetu žičani instrumenti, koje su vjerojatno zakonom
velikih brojeva i fizike vanzemaljci otkrili, uštimani
isto kao i nama? Ono šta me zapravo zanima je jesu li
naši instrumenti napravljeni logički, fizički, ontološki i
matematički optimalno, to jest postoji li savršeno logičan
instrument. Njihove ljestvice su možda skroz različite i
možda su im tonovi na drukčijim frekvencijama... zbilja,
jesu li tonovi standard u cijelom svemiru, kao atomi?
Možda braći alienima dlačice u ušima drukčije titraju. Sve
je to jako uzbudljivo, ali o svemu tome opet možemo samo
snatrit.
42
Change language