Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ako mi je motiv da time na neki način sebe spasim.
Groznije od bivanja na poslu mi je kad izađem odande
pa ne znam šta bi od sebe. Jer htjela bi toliko toga i tolike
su opcije za to malo dragocjenog vremena koje provodim
van ureda. Mislav mi je rekao kako moram naći načina
za efektivno iskoristit to vrijeme. Optužila sam ga da
razmišlja u ekonomskim terminima, ali kaže da mu je to
profesionalna deformacija. Ja ne želim bit efektivna, samo
želim bit sretna.
Sutra mi ističe ugovor i već sam dva tjedna u agoniji
oko toga dal da potpišem još jedan, uvredljiv, na određeno
– svi mi govore: ali tako je sad u državi, i znam to, ali
svejedno, ne trebam ja njih, oni trebaju mene, a ponašaju
se kao da toga nisu svjesni. Vjerojatno i nisu. Vjerojatno
misle da me mogu ucjenjivat klasičnim kapitalističkim
šemama, ali ne računaju s tim da ja ionako 50 posto
slobodnog vremena maštam o tome da me nema pa mi
izgladnjivanje na smrt i nije neka prijetnja. Više me to
mučilo na emocionalnoj razini. Bilo mi je bed ne potpisat
sljedeći ugovor na određeno jer mi je bilo žao firme pa me
sestra morala podsjetit da poslovni subjekt nema osjećaje.
Snaga mi je bila pri kraju i na kraju sam jedva izguravala
dan. Ipak, hvatala me tuga zbog odlaska, tuga jer ću se rastat
od kolegica. Rasplakala sam se, on me opet upitao šta mi
je, rekla sam da ih ne mogu ostavit za sobom, da osjećam
kao da ih ostavljam u rovovima. Koga ostavljaš u rovovima,
pitao je. Svoje kolege, rekla sam. Nije mu bilo jasno: kakvim
rovovima? Metaforičkim.
U kome je otjelovljena korporacija? U direktoru? U
kolegama koji će ti uvalit svoj posao, ili u kolegama koji
122
Change language