Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
glas, ali šteta je šta ima toliko rezervne armije radne snage
da ove za života nećemo ugrozit našim istinitim glasinama.
Kod prekarnosti i bolovanja nije jedina loša stvar to
šta prekarijat bolovanja nema, šta ima samo dedlajne i šta
moraš radit bolesna kako god znaš, ili odustat od gaže,
nekog sjebat, ispast nesposobna i ovisit o solidarnosti
drugova. Meni je grozan još jedan aspekt: to šta ne mogu
nekome s kim surađujem, računovotkinji ili nekome ko
zove i pita kad će honorar, reći da sam na bolovanju, jer
mi to zvuči kao da se kitim tuđim perjem, kao da lažem i
predstavljam se za nešto šta nisam, i šta nisam ni zaslužila
bit – osoba u radnom odnosu – pa kažem ispričavam se
bolesna sam, i onda to bude čudno, jer riječ bolovanje
nudi distancu, a riječ bolest im servira svu moju prljavu
tjelesnost ravno u krilo i ispadam čudakinja koja im nameće
svoju intimu. Nije teško samo to šta nemam sva ta socijalna
prava koja bi kao građanka morala imat, mnogi nemaju
ni zdravstveno niti doktora koji bi im proglasio to jebeno
bolovanje, nego me zakidaju i za čisto nominalni status,
koji bi mi mogao dat malo dostojanstva i utjehe, i to taj
bijedni status osobe na bolovanju, status poštovanog, ali
privremeno indisponiranog člana društva.
Čekajući na semaforu čitala sam stup s ponudom
za brzi kredit i opet sam osjetila tjeskobu. Grozno je da
živimo u svijetu u kojem netko može hitno trebat novac pa
morat pribjeći mutnim uslugama oglašenim po stupovima
javne rasvjete, svijetu u kojem ja mogu naslijedit nečiji
dug, u svijetu u kojem sam, samim time šta sam rođena na
ovom teritoriju, zadužena, šta je država bila tako ljubazna
da se bez mog pitanja zaduži u moje ime. Uopće je grozno
97
Change language