101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

pogrešno zaključuju da im je homoseksualnost jedina opcija, te potom pronalaze utjehu s
odraslima koji potiču eksperimentiranje i identifikaciju s homoseksualnom zajednicom.
Više informacija o opasnostima školskih kurikula za podršku gej učenicima obratite se
organizaciji Focus on the Family i zatražite primjerak izdanja Teaching Captivity? 29
93. Što će bivši homoseksualci izjaviti ako znanost ikada otkrije genetske uzroke
homoseksualnosti?
Osoba koja postavlja ovo pitanje problemu vrlo vjerojatno pristupa s gledišta o «urođenoj
predodređenosti.» Koliko god zastrašujuće izgledala ta mogućnost – posebice onima koji se
odluče osloboditi homoseksualnosti – njezinu moć poništava jedna još viša sila: Božja istina.
Napredovanje osobe koja razmišlja o oslobađanju od homoseksualnosti ne smije se
zaustavljati zbog znanstvenih otkrića, nego se treba voditi glasom vrhovnoga Znanstvenika –
Onoga koji je sve stvorio.
Ipak, zbog samoga pitanja zamislimo hipotetski da se jednoga dana pronađe nepobitna
biološka poveznica. To ne bi bilo prvi put da se neko opasno ili destruktivno ponašanje
povezuje s genetikom: nasilje, alkoholizam i depresija samo su neki koji možda imaju takav
korijen. Ali, nameće li genetska predispozicija ponašanje određenoj osobi? Najbolji odgovor
na to pitanje kojega sam čuo daje dr. Jeffrey Satinover u svojoj knjizi Homosexuality and the
Politics of Truth:
Očigledan primjer ovoga principa je košarka. Ne postoje geni koji čovjeku nameću da postane košarkaš.
Međutim, neki geni određuju čovjekovu visinu i elemente sportske predispozicije, kao na primjer brze reflekse,
povoljnu strukturu kostiju, odnos težine i visine, mišićnu snagu i brzinu oporavka, metabolizam, energetsku
učinkovitost i tomu slično… Netko tko je rođen s povoljnom kombinacijom visine i sportske građe (za košarku)
ni na koji način nije genetski programiran ili prisiljen postati košarkašem. 30
Čak ni najglasniji pobornici teorije o «urođenoj predispoziciji» ne mogu poreći ulogu koju
okolica i životno iskustvo igraju u predviđanju određenih vrsta ponašanja. Dean Hamer
(pobornik teorije o «gej genima») kaže ovako: «Također znamo da su geni samo dio
odgovora. Pretpostavili smo da je i okolica odigrala važnu ulogu u spolnoj orijentaciji, kao što
je slučaj s većinom, ako ne i s cjelinom ljudskoga ponašanja.» 31
Poanta priče za svakoga tko se poziva na utjecaj sudbine jest da čak i kada bi se otkrili
genetski uzroci homoseksualnosti, Biblija još uvijek ne ostavlja mjesta za homoseksualno
ponašanje. Joe Dallas, pisac i nekadašnji predsjednik udruge Exodus International, definitivno
je zapečatio ovu temu naglasivši da se «nemoralno ponašanje ne može legitimizirati brzim
prekrštenjem u genskome kodu.» 32
94. Čujem da gej aktivisti tvrde kako organizacije bivših homoseksualaca, kao što je
Exodus International, ne vode statistiku vezano za broj osoba koje su se uspješno
oslobodile homoseksualnosti. Je li to istina?
(Ovo je omiljena tema napada onih iz gej zajednice koji žele opovrći istinu da je promjena
moguća. Ne vjerujte im. Zapravo, razmotrite na trenutak što o toj temi govori Alan Chambers,
izvršni direktor udruge Exodus International – najveće poznate organizacije koja pomaže
onima koji se bore s neželjenom istospolnom privlačnošću, kao i njima bliskim osobama:)
Udruga Exodus International osnovana je 1976 godine kao odgovor na veliku potrebu. U ono
su vrijeme predvodnici zasebnih službi, koji su utemeljili Exodus, bili jednostavno zahvalni
zbog novopronađene slobode od vlastite homoseksualnosti, i bilo im je dovoljno podijeliti tu
istu slobodu s drugima koji ju traže. Malo se tada razmišljalo o statistikama, bilješkama i
dokumentaciji. A i vremena je bilo malo.