101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

U velikom broju slučajeva nisu kod kuće imali muški uzor tijekom razvoja u ranome djetinjstvu, bilo da se radi o
ocu, zamjeni za oca ili pak starijem bratu. Odsustvo muškoga uzora s kojim se dijete može identificirati još je
više karakteristično za najteže zbunjene i feminizirane dječake. U slučajevima kada je otac, ili zamjenski otac,
bio prisutan u domu, tipično je da ga se opisuje kao psihološki odvojenoga od obitelji. 9
Što je zaključak svega ovoga? Nije bilo koja zamjena dobrodošla. Uvjerite se prvo da
muškarac kojega odaberete razumije važnost dosljednosti, predanosti i afirmacije. Sinovima
ne možete priuštiti još jedan negativni uzor muškosti.
U svojoj knjizi A Parents' Guide to Preventing Homosexuality, Dr. Joseph i Linda Nicolosi
predlažu samohranoj majci kako na tri načina može poboljšati zdrav emocionalni i spolni
razvoj svojih sinova.
1. Može odnos majka-sin držati pod kontrolom.
Samohrane majke trebale bi paziti da ne dođe do pretjerano bliskoga odnosa sa sinovima. Ako samohrana majka
nema emocionalno sigurnu vezu s muškarcem, može pokušavati nesvjesno zadovoljiti svoje emocionalne
potrebe sa sinom, ostvarujući nezdravu i pretjerano intimnu povezanost koja možda naizgled zadovoljava njezine
potrebe, ali nije u interesu njezinoga sina. 10
Autori nadalje upozoravaju kako ovo posebice važi kada je dječak skloniji zabuni u spolnome
identitetu. «Dječak nesigurnoga spolnog identiteta tipično je bistar i rječit. Takav dječak kao
da vrlo dobro čita majčine misli, a osjećajući majčinu ovisnost o njemu, može naučiti kako
manipulirati njezinim emocijama, što ga pak postupno može pretvoriti u nediscipliniranoga,
razmaženog, nezrelog i egocentričnog mladića koji se nije spreman suočiti sa zahtjevima
stvarnoga svijeta.»
2. Može poticati identifikaciju s muškim uzorom.
Samohrana majka mora se dodatno potruditi po pitanju afirmacije muževnosti svojega sina. Od samoga početka
mora dati sve od sebe da on shvati kako je njegova muškost različita od njezine ženskosti, te da je ta razlika
dobra i zdrava, i da je dio njegovoga identiteta. 11
Promatrao sam kako moja supruga potiče muževnost naših sinova na način koji bi bilo kojoj
majci mogao biti dobra smjernica. Dok se naši mališani vani igraju – što za njih najčešće
znači igranje u prašini, blatu, pijesku, s raznim bubama – često čujem kako im moja žena
govori, «Dečki, baš sam zahvalna Bogu što vas je napravio baš kakvi jeste! Mama mrzi
prljanje, kao i većina curica koje znam, ali vama se to sviđa, i zbog toga ste tako posebni.»
Njihova je pak reakcija isprsiti se koliko već mogu, i tražiti od mame dodatnu pohvalu.
Pokušajte iznaći slične načine kreativnoga potvrđivanja spolnoga identiteta vaše djece.
Samohrane majke moraju također dobro paziti kako govore o muškarcima i kako svojim
ranjivim sinovima predstavljaju muževnost. «Samohrana majka može na pozitivan način
poštovati i održavati uspomenu na oca, čak i ako možda nije za očekivati da će se otac ikada
vratiti, i time pomicati pozitivnu sliku 'dobroga oca',» napominju Nicolosijevi. «S druge
strane, ako se o muškarcima u kući često govori negativnim tonom, dječak može nesvjesno
usvojiti feminizirane crte i afektiranje kako bi se osigurao od majčinoga odbacivanja.» 12
3. Može sinovima pronaći muški uzor.
Kao što sam već spomenuo, postojanje zamjenskoga oca može biti korisno. Nicolosijevi
spominju još jedan važan detalj:
Važno je da samohrana majka podržava dječakove muške interese, da ih potiče i ohrabruje. Nije dobro ako
majka svojim ponašanjem iznosi poruku da će se ona i njezin sin «snaći i sami» jer im je bilo kakav muškarac
suvišan element u obitelji.» 13