101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Takvim znacima upozorenja morate se pozabaviti. Dr. Nicolosi naglašava važnost toga
tvrdnjom, «Ukoliko ne budete intervenirali, šanse da dječak s takvom opsesijom odraste kao
homoseksualac, biseksualac ili transseksualac ravne su 75%.» 5
Dr. Nicolosi također naglašava:
Spolno neusklađen dječak može biti osjećajan, ljubazan, društven, umjetnički nadaren, nježan – i
heteroseksualan. Može biti umjetnik, glumac, plesač, kuhar, glazbenik – i heteroseksualan. Te urođene
umjetničke crte ono su što on jest, dio divnoga dijapazona ljudskih sposobnosti. Nitko ne bi smio pobijati te
sposobnosti i odličja. Uz pravilnu mušku afirmaciju i podršku, sve se te sklonosti mogu razvijati unutar
konteksta normalne heteroseksualne muškosti. 6
Ironično je da Nicolosijeve znakove upozorenja potvrđuju dvojica ljudi koji se ne slažu s
njegovim stavom: Simon LeVay, zagovornik gej pokreta, znanstvenik među čijim
nastojanjima je i pokušaj identificiranja dijela mozga koji je prema njegovu vjerovanju
zaslužan za uzrokovanje homoseksualnosti, i Dean Hamer, čovjek koji je poznat po
pronalasku takozvanoga «gej-gena.» (Vidi 95. pitanje.) LeVay iznosi sljedeću tvrdnju:
Kada homoseksualac, na primjer, kaže da je rođen kao gej, on uglavnom time govori da se, koliko mu sjećanje
seže, osjećao drugačijim od drugih dječaka. Ponekad ta različitost uključuje i seksualne osjećaje, ali najčešće se
radi samo o nekakvim spolno neprilagođenim ili «spolno atipičnim» odlikama – kao na primjer izbjegavanje
grubih dječačkih igara – koje pak nisu izričito seksualnoga karaktera. 7
Hamer podržava ovaj stav riječima:
Većina dječaka obilježenih kao «Ženski Petko» izrasti će u homoseksualce, a većina homoseksualaca su u
djetinjstvu bili feminizirani… Usprkos provokativnoj i politički nekorektnoj naravi ove tvrdnje, ona se uklapa u
postojeće dokaze. Zapravo, to bi moglo biti najdosljednije, najbolje dokumentirano i najvažnije otkriće na
čitavome području istraživanja spolne orijentacije, a možda i u cijeloj ljudskoj psihologiji. 8
Trebate li se zabrinuti? Razmotrite ove komentare logički, bez uplitanja emocija – i ako ste
još uvijek zabrinuti, potražite pomoć od stručnoga psihoterapeuta. Potrudite se pronaći nekoga
tko neće nastojati podržavati takvo ponašanje kod vašega djeteta, nego će vam umjesto toga
pomoći da razradite plan kojega možete iznijeti i svim drugim potencijalnim njegovateljima u
djetetovom životu.
Dodatne informacije o ovoj temi potražite u knjizi Nicolosijevih, A Parents' Guide to
Preventing Homosexuality. Osjećate li potrebu za kontaktiranjem stručnjaka koji se razumije
u ovu temu i ima iskustva s terapijom reorijentacije, za SAD nazovite NARTH (Nacionalnu
asocijaciju za istraživanje i terapiju homoseksualnosti) na broj (818) 789-4440, i oni će vas
uputiti na vama najbližeg stručnjaka.
8. Samohrana sam majka s dvojicom sinova. Čula sam da gubitak oca na dječake može
ostaviti negativan utjecaj. Bi li im neki drugi muški uzor mogao pomoći? Što mi
savjetujete kako bih zdravo odgojila sinove?
Svatko tko je odlučio uložiti energiju i vrijeme u život maloga djeteta može imati važan
utjecaj. Ipak, šteta nastala gubitkom ili odbacivanjem (stvarnim ili zamišljenim) očinskoga
uzora može ostati za cijeli život. Ako vašoj djeci nedostaje pozitivan muški uzor, pronađite
nekoga iz obitelji ili iz crkve, tko će pomoći ublažiti bol zbog nepostojećega očevoga utjecaja.
Molim vas da ne brinete umišljajući da se baš svako dijete koje odraste bez oca na kraju bori s
homoseksualnošću. I drugi su čimbenici važni u toj priči. Istovremeno biste trebali biti svjesni
nekih stvari koje pomažu u zdravoj formaciji spolnoga identiteta, i baviti se njima. Neka vas
utješi činjenica da se homoseksualnost može spriječiti. Ipak, ostaje činjenica da oni koji se
bore s homoseksualnošću