101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Nažalost, stvarnost diskriminacije Afroamerikanaca posve je očita prema ovome kriteriju, ali
nikada nije bilo nekog važnijeg dokaza pred sudom da se takva ista diskriminacija provodi i
nad gej zajednicom. Pogledajte samo sljedeće podatke:
- Prihodi kućanstava koja se veličinom mogu međusobno usporediti pokazuju da je u gej populaciji godišnji
osobni dohodak u prosjeku 36.800 dolara, u usporedbi s 12.287 dolara kod prosječnih Amerikanaca, te s pukih
3.041 dolara kod zakinutih Afroamerikanaca. To znači da homoseksualci u prosjeku zarađuju iznad 300% više
negoli tipični heteroseksualni Amerikanci, i 1200% više negoli zakinuti Afroamerikanci.
- Unutar gej zajednice ima iznad triput više akademski obrazovanih osoba, za razliku od prosječnih Amerikanaca
(59.6% nasuprot 18%; homoseksualci imaju u prosjeku 15.7 godina obrazovanja, za razliku od nacionalnoga
prosjeka od 12.7 godina) – u usporedbi s čime se dostignuća istinski zakinutih Afroamerikanaca i
Latinoamerikanaca čine sićušna. Pripadnici gej zajednice triput se češće nalaze na rukovodećim položajima
negoli prosječni Amerikanci (49% nasuprot 15.9%), čime se pokazuje da su homoseksualci na tržištu rada u
izrazito povoljnijem položaju negoli istinske manjine.
- 65.8% pripadnika gej populacije putuju svijetom, više od četiri puta iznad nacionalnoga prosjeka (koji je 14%).
U avionskome prometu gej putnici trinaest puta češće uživaju povlašteni status frequent flyer negoli je to slučaj s
prosječnim Amerikancima (26.5% nasuprot 1.9%). 23
Drugi kriterij: Navodno zakinute grupe trebaju u svojemu cjelovitom prosjeku pokazivati
političku nemoć.
Moć gej lobija nemoguće je ne zamijetiti. Javne škole, federalni sustav, savezni sustav,
zajedno s lokalnom legislativom, vojska, mediji, mnoštvo crkvenih denominacija, kao i
nacionalne organizacije i korporacije – svi su oni osjetili pritisak ove snažne sile – čiji
općeniti uspjeh još više zapanjuje s obzirom na činjenicu da u je cijeloj populaciji
koncentracija homoseksualaca daleko manja nego što je to slučaj s bilo kojom drugom
«političkom manjinom.» Stoga bi bilo smiješno ustvrditi da se ovaj kriterij odnosi na
homoseksualce.
Treći kriterij: Posebno zaštićena grupacija mora pokazivati očigledne, nepromjenjive ili
izražene karakteristike, poput rase, boje, spola ili nacionalnoga podrijetla, koje ju definiraju
kao grupu.
Iako je gej lobi pokušao uvjeriti vlast da je homoseksualnost zapravo nepromjenjiva osobina,
to još nisu uspjeli postići. S druge strane, postoji mnoštvo dokaza da se stanje
homoseksualnosti može promijeniti, čemu svjedoči i veliki broj bivših homoseksualaca.
Burtoft navodi:
Uzmemo li činjenicu da je vrhovni sud odbio dati zaštićeni status mentalno oboljelima i retardiranima, pa čak i
starijim osobama, karakteristike kojih se mogu smatrati «prirodnima,» nimalo ne čudi da taj sud ovakav status
naveliko odbija dati i homoseksualcima. Dakle, homoseksualci padaju i na ispitu trećega kriterija za poseban
status. 24
Što je smisao svega ovoga? Sukladno smjernicama najvišega suda u državi, homoseksualci
nemaju pravo na posebnu zaštitu koja je predviđena zakonskim aktom iz godine 1964. Dobro
ja znati taj podatak sljedeći put kada vas prijatelj optuži da «širite mržnju,» a time ujedno
možete i ukazati na nepravednost bilo koje zajednice koja pokušava izrugivati nastojanja da se
stvarno diskriminiranim grupama omogući nepristran tretman pred zakonom.
91. Čitao sam da je stopa samoubojstava među gej tinejdžerima visoka. Je li to istina?
Gej zajednica htjela bi da povjerujete kako je 30% svih tinejdžerskih samoubojstava povezano
s djecom koja se u netolerantnom i homofobnom društvu bore s vlastitom homoseksualnošću.
Taj je mit nastao 1989 godine, kada je napisan tekst pod naslovom «Gay Male and Lesbian
Youth Suicide» («Samoubojstvo kod homoseksualnih mladića i djevojaka», op. prev.). Bio je
to uradak federalne agencije pod vodstvom homoseksualca Paula Gibsona. 25 Taj je tekst