101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

shvatiti što im se događa dok ne bude prekasno. Međutim, Božja istina još uvijek može
pobijediti u životima ljudi koji se bore kako bi se oslobodili laži homoseksualnosti. Zapravo,
ta istina u stanju je osloboditi i čitavu kulturu.
85. Često slušam kršćanske radio stanice i čujem da se govori o «gej planu i programu.»
O čemu se tu zapravo radi?
Nažalost, razlog zašto ljudi najčešće kažu «gej plan i program» jer je to sažeti pojam za jedan
kompleksni i višeslojni pokret. Ne postoji jednostavno objašnjenje.
O ovomu sam doznao nedugo nakon što sam počeo raditi u udruzi Focus on the Family.
Trudio sam se shvatiti i razjasniti situaciju s čitavom lepezom problema vezanih za
homoseksualnost jer sam znao da će mi se često postavljati ovakva pitanja. Nakon više
tjedana istraživanja naišao sam na članak koji sažimlje temeljne ciljeve gej pokreta bolje
negoli je to uspjelo bilo komu prije toga. Naslov članka je «Overhauling of Straight America»
(Prestizanje heteroseksualne Amerike, op. prev.).
Taj su članak napisali homoseksualni autori Marshall Kirk i Erastus Pill, i izvorno je objavljen
u časopisu Guide Magazine godine 1987, a radi se o cjelovitome vodiču za ostvarivanje
potpune kulturološke promjene po pitanju homoseksualnosti.
«Prvi je cilj smanjiti ili eliminirati osjetljivost američke javnosti na temu homoseksualnosti i
gej prava,» pišu Kirk i Pill.
Za početak barem tražimo da javnost ne bude osjetljiva na to pitanje, i to je sve. Ne treba nam, niti možemo
očekivati, «potpuno prihvaćanje» ili «razumijevanje» homoseksualnosti od strane prosječnoga Amerikanca.
Odmah možete zaboraviti na pokušaj uvjeravanja masa da je homoseksualnost nešto dobro. Međutim, ako ih
barem možemo navesti da pomisle da je to samo još jedna od bezbroj drugih stvari, i da pritom sliježu ramenima,
tada smo borbu za zakonska i socijalna prava već skoro dobili.
A kako su to oni zamislili postizanje ovoga cilja? Pozvali su na «opsežnu medijsku
kampanju» kako bi omogućili uspjeh na šest suštinskih fronti koje su od ključne važnosti za
preokretanje «heteroseksualne Amerike» naglavačke.
1. Govoriti o homoseksualcima i homoseksualnosti što glasnije i što je moguće češće.
Cilj je normalizirati homoseksualno ponašanje time što će rasprave o tomu i primjeri toga
postati svakodnevna stvar. Teorija tvrdi da će, kada se to dogodi, čak i oni koji su se isprva
protivili homoseksualnosti, s vremenom prestati osjećati prijetnju ili čak prestati o njoj
razmišljati. Ona će jednostavno biti prihvaćena kao rutina, kao kakav dobroćudni dio života.
Ključ uspjeha, kažu autori, je spremnost medija da odigraju ulogu gej zagovornika,
pretvarajući se u «prolaz do privatnoga svijeta heteroseksualaca, kroz kojega se može ubaciti
Trojanskoga konja.»
Ovaj prvi cilj je već postignut – o čemu svjedoči opće prihvaćanje homoseksualnosti u
popularnoj kulturi.
2. Oslikavati homoseksualce kao žrtve, a ne kao agresivne napadače.
Ideja o kojoj se ovdje radi je da će čak i heteroseksualci koji ne odobravaju gej način života
ustati u obranu homoseksualaca ako ih budu percipirali kao ugnjetavane i maltretirane
građane. Homoseksualci su, navodno, «žrtve sudbine,» rođeni takvi kakvi jesu, «homofobi» ih
često fizički maltretiraju, a društvo ih diskriminira.
Zapanjujuća stvar u svemu ovomu, nakon toliko godina, je kako se ovaj plan ostvario bez
ikakvoga zastoja, a mase su se dale manipulirati baš kako su se autori teksta nadali.
3. Pružiti razloge za zaštitnički stav.