101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

izvan utjecaja bilo kojega roditelja), interakcija s drugima, osobne karakterne predispozicije, i
tako dalje. Iako je određeni obiteljski utjecaj možda oslabio psihu vašega djeteta, zbog čega je
podložnije istospolnoj privlačnosti, svaka je osoba odgovorna za vlastito reagiranje u
određenim situacijama. Nema roditelja koji bi svojevoljno izazvao spolnu zbunjenost kod
svoje djece. Živimo u nesavršenome, posrnulome svijetu, i svi mi donosimo nesavršene
odluke za koje smo sami odgovorni.
Razmotrite vlastiti život – o vlastitoj ranjivosti na određene slabosti. Što vas «tjera» u
zadovoljavanje tih slabosti? Svakako ne vaši roditelji, ma koliko nesavršeni oni bili. Dok
budete i dalje čitali i učili nove stvari, moja je molitva da će vas ove istine utješiti: ni na koji
način niste izravno odgovorni za grijeh vašega djeteta, a život, smrt i uskrsnuće našega
Gospodina Isusa Krista nude izlaz iz toga grijeha.
Dodatne informacije o situacijama s kojima se nose ovakve voljene osobe, molim vas
pročitajte knjigu Someone I Love Is Gay, autora Anite Worthen i Boba Daviesa. 2
7. Kod sina smo primijetili neke vrste ponašanja koje nas donekle uznemiruju (kao na
primjer zanimanje za žensku odjeću i poistovjećivanje sa ženskim likovima iz crtića).
Jesu li te stvari normalne?
Iako su roditelji sinova koji pokazuju znakove zabrinjavajućega ponašanja ti koji najčešće
postavljaju ovo pitanje, svatko tko izravno radi s djecom trebao bi razmisliti o tomu. Neki
izraziti znakovi upozorenja mogu dramatično uvećati djetetove šanse da kasnije osjeti
istospolnu privlačnost. Te znakove ne treba zanemarivati.
Knjiga Josepha i Linde Nicolosi, A Parents' Guide to Preventing Homosexuality, na ovo
pitanje daje jasan i sažet odgovor.
Određene znakove pred-homoseksualnosti lako je prepoznati, a ti se znakovi obično pojavljuju rano u
djetetovome životu. Indicije poremećaja spolnoga identiteta u djetinjstvu, kako ih opisuje Američko
psihijatrijsko društvo, navedene su u nastavku. Liječnicima i psiholozima se kaže da uz pomoć sljedećih pet
naznaka odrede ima li dijete takav poremećaj:
1. Stalno pokazivanje želje da bude drugoga spola, ili pak insistiranje da je suprotnoga spola.
2. Kod dječaka: težnja prema ženskoj odjeći, ili oponašanje ženskoga ukrašavanja. Kod djevojčica: insistiranje
na nošenju isključivo stereotipne muške odjeće.
3. Snažno i uporno biranje uloga suprotnoga spola tijekom igre, ili stalno maštanje o pripadnosti drugome spolu.
4. Snažna želja za sudjelovanjem u stereotipnim igrama i zabavi suprotnoga spola.
5. Izražena sklonost igranja s pripadnicima suprotnoga spola.
Većina znakova poremećaja spolnoga identiteta javlja se u predškolskoj dobi, između dvije i četiri godine života.
Odijevanje prema stereotipu suprotnoga spola jedan je od prvih znakova.
Naravno, za većinu spolno zbunjenih dječaka će rani znakovi homoseksualnoga razvoja biti suptilniji – ustezanje
od igre s drugim dječacima, strah od grubih igara, stidljivost od razgolićenosti pred drugim muškim osobama (ali
ne i pred ženskim osobama), nelagoda kod povezivanja s ocem, i možda pretjerano povezivanje s majkom. 3
Dr. Nicolosi nadalje objašnjava da roditelji moraju
razlikovati igru od opsesije kada dijete pokaže zanimanje za odjeću i aktivnosti suprotnoga spola. Ne trebaju vas
zabrinjavati rijetke epizode takvoga odijevanja. Ipak, trebalo bi vas zabrinuti ako vaš dječak to stalno radi, i ako
istovremeno usvaja neke druge zabrinjavajuće navike. Možda počne koristiti majčinu šminku. Možda počne
izbjegavati druge dječake iz susjedstva i njihove igre, i umjesto toga radije ostaje s sestrama, redovito se s njima
igrajući lutkama i kućicama za lutke. Kasnije možda usvoji i visoki feminizirani ton u glasu. Možda počne
afektirati gestikulacijama, ili čak hodati poput ženske osobe, ili ga pak počnu fascinirati duga kosa, naušnice i
rupci. Tipične ženske stvari možda mu postanu posebno zanimljive, čak i do razine opsesije. Zapravo, na kraju
se možda bude ponašao više kao djevojčica negoli je to slučaj sa sestrom ili majkom. 4