Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
osjećati romantičnu naklonost prema muškarcu. Počinje se nadati da će se to platonsko<br />
prijateljstvo razviti u ljubavnu vezu. Ukoliko muškarac nije proveo podosta vremena u<br />
procesu iscjeljenja, takvo nadanje žene može dovesti jedino do povrijeđenosti i razočarenja.»<br />
Morate se dobro čuvati takve situacije. Kao što Worthen i Davies kažu, «Tipično je da bivši<br />
gej muškarac digne sidro i dade petama vjetra čim osjeti čak i nagovještaj romantičnoga<br />
zanimanja s vaše strane. U odnosu će vrlo brzo doći do napetosti i vjerojatno će se<br />
prekinuti.» 12<br />
Stoga, odredite zdrave granice koje homoseksualcu neće omogućiti da bude «sastavni dio<br />
ženske ekipe.» Usmjeravajte ga prema zdravome odnosu s pobožnim muškarcima. Molite za<br />
njega, zanimajte se za njegova prijateljstva s muškarcima. Ohrabrujte ga kada je na rubu<br />
odustajanja od svega ili kada se boji svojih novootkrivenih međuljudskih odnosa.<br />
35. Poznajem mnoge gej muškarce, i svi oni kao da se od veoma ranoga djetinjstva<br />
sjećaju da su uvijek bili gej. Dvojica njih rekli su mi da su svakako rođeni takvi i da su<br />
znali da su gej već s pet godina. Kako bih uopće mogla poreći to što osjećaju?<br />
Kao prvo, morate shvatiti da to uopće nije jedinstveno iskustvo. «Većina gej muškaraca i<br />
lezbijki imaju vlastito mišljenje o tomu zašto su homoseksualni,» piše Simon LeVay u svojoj<br />
knjizi Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. «Iako postoje<br />
iznimke, homoseksualci u SAD danas uglavnom tvrde da su od rođenja homoseksualni.<br />
Devedeset posto gej muškaraca ispitanih u istraživanju časopisa Advocate (gej glasilo) godine<br />
1994 ustvrdili su da su već rođeni kao homoseksualci.» 13<br />
Zašto toliki broj homoseksualaca vjeruje da je tako? Možda će vam moje osobno iskustvo<br />
pomoći da shvatite. Nisam razumio mnogo toga o <strong>homoseksualnosti</strong>, osim da sam smatrao da<br />
to jesam, te da većina drugih ljudi to nije. Kako sam znao da većina ljudi takvo što ne<br />
prihvaća, smatrao sam da traženje savjeta od nekoga Kršćanina ne dolazi u obzir – posebice<br />
jer sam stav svoje crkve protumačio kao uvjerenje da u paklu postoji posebno vruće mjesto<br />
rezervirano za homoseksualce i lezbijke. Naravno, nije mi padalo na pamet da o tomu<br />
razgovaram s roditeljima. Pomoć sam odlučio potražiti u školi.<br />
Kao šesnaestogodišnji srednjoškolac kojemu je neke stvari trebalo razjasniti, otišao sam na<br />
sastanak sa školskim savjetnikom. Sjeo sam s njom i rekao joj da mislim da bih mogao biti<br />
gej. Uvjerila me da ukoliko se tako osjećam već godinama, onda me Bog sigurno takvoga<br />
stvorio, te da «ukoliko želim živjeti zdravim i produktivnim životom,» moram prvo prihvatiti<br />
to što jesam – uključujući i svoju homoseksualnost. Osjećao sam se kao da mi je netko s<br />
ramena skinuo ogroman teret. Napokon nešto što ima smisla: Ja sam zapravo rođen kao<br />
homoseksualac! Kako mi to nikada ranije nije palo na pamet? Sve je odjednom postalo tako<br />
jasno. Osjećao sam da sam drugačiji još od vrtića. Sada se slagalica napokon počela spajati.<br />
Znači li činjenica da sam se (kao i mnogi drugi) već s pet godina osjećao drugačijim, da sam<br />
već tada bio gej? Naravno da ne. Tko s pet godina ima ikakvog pojma o heteroseksualnosti i<br />
njezinoj funkciji (osim ako nije doživio spolno zlostavljanje)? Naš je osjećaj svakako bio<br />
stvaran, ali naše tumačenje istoga nije bilo takvo. Neki od nas imali su nedostatke u spolnome<br />
identitetu otkad znamo za sebe, ali to ne znači da smo oduvijek homoseksualni. Većina ljudi<br />
koji i dalje zagovaraju takav stav krivi su zbog tumačenja svojih najranijih osjećaja kroz filtar<br />
svoje <strong>homoseksualnosti</strong> u zreloj dobi.<br />
Taj način razmišljanja funkcionira otprilike ovako: Ako sam danas homoseksualac, onda su i<br />
osjećaji koje sam doživljavao s pet godina također bili homoseksualni. Takvo zaključivanje je<br />
pogrešno. Osjećaji iz djetinjstva nisu bili homoseksualne emocije, nego osjećaji čežnje,<br />
različitosti, neadekvatnosti, ili pak nepripadanja. To nisu bili znakovi <strong>homoseksualnosti</strong>.<br />
Te činjenice potvrđuje čak i gej istraživač Simon LeVay:<br />
Bi li netko takve tvrdnje trebao uzeti zaozbiljno? Naravno da ne u potpunosti. Nitko se ne može sjećati kada je<br />
rođen, a kamoli da je rođen homoseksualan ili heteroseksualan. Na primjer, kada homoseksualac kaže da je od
Change language