Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
11.<br />
Odgovori znanosti<br />
Gej geni, duljina određenih prstiju, homoseksualno ponašanje voćnih mušica i nekih drugih<br />
životinja, mjerenja unutarnjega uha… svakako ne nedostaje pokušaja da se dokaže genetski<br />
uzrok <strong>homoseksualnosti</strong>. Međutim, ne nedostaje ni problema kod studija kojima se tvrdi da je<br />
tava veza pronađena. Jednostavna činjenična istina je da preuzimanju homoseksualnoga<br />
identiteta doprinosi kompleksna kombinacija čimbenika – a ti su čimbenici vrlo rijetko<br />
istovjetni kod dviju zasebnih osoba.<br />
U ovome ćemo poglavlju razmotriti neke najučestalije znanstvene mitove o<br />
<strong>homoseksualnosti</strong>, i ponuditi mogućnost njihova pobijanja.<br />
95. Čuo sam da se navodi niz studija koje potvrđuju teoriju o «<strong>homoseksualnosti</strong> od<br />
rođenja.» Jesu li te studije točne? A ako nisu, zašto?<br />
Velika većina zaključaka spomenutih istraživanja toliko su nategnuti da im vrlo malo ljudi<br />
vjeruje, izuzev onih koji svoju «istinu» traže u popularnim medijima. Ali, kao što se to kaže u<br />
Izrekama 18:17, «Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne<br />
ga.» S time na umu, pogledajmo koliko su valjane spomenute studije.<br />
Simon LeVay i INAH-3<br />
Neuroanatomsko istraživanje (moždane strukture) s nadom da će se osigurati biološka<br />
odrednica <strong>homoseksualnosti</strong> kao da je stiglo do svojega vrhunca godine 1991, kada je Simon<br />
LeVay u uvaženome časopisu Science objavio članak «A Difference in Hypothalamic<br />
Structure Between Heterosexual and Homosexual Men» («Razlika u strukturi hipotalamusa<br />
heteroseksualnih i homoseksualnih muškaraca,» op. prev.). Proučio je mozak 41 leša, od<br />
kojih 6 žena, 19 homoseksualnih muškaraca i 16 muškaraca za koje se pretpostavlja da su bili<br />
heteroseksualni. LeVay je ispitao predio hipotalamusa (INAH-3), koji je mali dio moždane<br />
strukture. Ustvrdio je da je INAH-3 više nego dvaput veći kod heteroseksualnih muškaraca<br />
negoli kod žena, i također dvaput veći kod heteroseksualnih muškaraca negoli kod<br />
homoseksualaca. Što je LeVay iz ovoga zaključio? Da «spolna orijentacija ima biološki<br />
supstrat» jer je mozak homoseksualaca veličinom bio bliži mozgu žena nego mozgu<br />
heteroseksualaca, pa stoga, naravno, pripadnici gej populacije biološki moraju biti više nalik<br />
ženama. 2<br />
Čak i veoma jednostavna analiza LeVayjeve metodologije vrlo brzo pokazuje brojne<br />
metodološke greške. I sam LeVay priznaje da je njegov najizraženiji problem u tomu što je<br />
svih 19 ispitanih leševa koji su identificirani kao homoseksualci pripadalo osobama umrlima<br />
od komplikacija zbog AIDS-a. 3 Nije li moguće da je razlika u veličini njihovih hipotalamusa<br />
nastala zbog bolesti, a ne <strong>homoseksualnosti</strong>?<br />
Zapravo, upravo je to kazao i dr. William Byne. On je otkrio da «LeVay nije adekvatno uzeo<br />
u obzir činjenicu da su u vrijeme smrti doslovno svi muškarci oboljeli od AIDS-a imali<br />
smanjene razine testosterona zbog same bolesti ili kao nuspojavu određenoga medicinskog<br />
tretmana. Stoga je moguće da je situacija s veličinom hipotalamusa, koju je on pripisao<br />
spolnoj orijentaciji, zapravo uzrokovana hormonalnim poremećajem povezanim s AIDSom.»<br />
4<br />
Ali, čak ni ne moramo vjerovati trećoj osobi na riječ o onomu što LeVay svojim istraživanjem<br />
nije uspio dokazati; on je i sam o toj temi progovorio sasvim jasno. «Nisam dokazao da je
Change language