101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Bio sam premlad da tu krivo usmjerenu pažnju prepoznam kao ono o čemu se uistinu radilo –
kao spolno zlostavljanje. Taj se odnos nastavio kroz srednju školu, a odmah nakon mature
jednostavno sam se bacio u homoseksualni način života. Shvativši ipak da istospolna
privlačnost koju sam osjećao, kao i takovi spolni odnosi, nisu u skladu s onime što sam slušao
u crkvi, povjerio sam se školskom psihologu vezano za homoseksualne nedoumice koje su me
mučile. I kakav sam odgovor dobio? «Jednostavno moraš shvatiti da si rođen kao
homoseksualac. Riješi se usvojene homofobije i prihvati to što jesi.»
Otprilike godinu dana kasnije, omladinski pastor u crkvi rekao mi je da jednostavno moram
više čitati Bibliju, i više moliti. Ali, što sam više čitao i molio, to sam više postajao frustriran i
bijesan na Boga kojega sam kao dijete naučio ljubiti, jer u meni nije dolazilo ni do kakve
promjene.
Odselio sam, trčeći za srećom, s novim partnerom, u novome gradu, s novim identitetom. Ali
kroza sve to ostao sam u bliskome kontaktu sa svojim dvjema sestrama koje su mi pokazivale
bezuvjetnu ljubav.
Jednoga sam dana, godine 1985, otišao u teretanu s pretežno gej klijentelom i osjetio
privlačnost prema čovjeku kojega sam i ranije ondje viđao. Išao sam za njim do parkirališta,
gdje mi je odjednom rekao da je Kršćanin koji se upravo oslobađa homoseksualnosti. Ovaj tip
nije pri sebi, pomislio sam tada. Bog ti to neće uraditi – i ja sam pokušao, i nije mi pomogao.
Dok smo tako raspravljali o mogućnosti i nemogućnosti promjene, taj je mladić u više navrata
spomenuo čovjeka zvanog Jeff Konrad. Dotični Jeff se ostavio alternativnog načina života i
proučavao je korijene i uzroke homoseksualnosti, o čemu je upravo pisao i knjigu. Dok smo
tako pričali, čovjek iznenada razrogači oči i uzviknu, «Bože, pa evo baš sada Jeff prolazi
onuda!»
Začuo sam u sebi glas koji kaže, Zar je Moja ruka ikada bila prekratka da te izbavi?
Od toga je trenutka nadalje Jeff Konrad postao simbol nade u mojoj potrazi za izbavljenjem.
Tijekom sljedeće četiri godine dopisivali smo se, raspravljali i prepirali se – a cijelo me to
vrijeme uvjeravao u Božju ljubav prema meni. (Pisma koja mi je godinama slao na kraju su
objavljena u njegovoj knjizi You Don't Have to Be Gay.)
Krenuo sam na put prema izbavljenju, prema stanju kojega sam izgubio od svoje jedanaeste
godine. Odrekao sam se homoseksualnoga načina života, preselio k jednoj od mojih sestara, i
vrlo brzo otišao na konferenciju udruge Exodus International. Na toj sam konferenciji naišao
na 800 drugih muškaraca i žena s istim problemima i ranama, koji su htjeli upoznati Isusa na
način koji bi im pomogao u izbavljenju od toga grijeha koji im upravlja životom. Bilo je to
najnevjerojatnije iskustvo kojega sam ikada doživio.
Dok sam bio ondje, doznao sam za program pomoći ljudima koji se bore sa svojom
homoseksualnošću. Zbog svoje ovisnosti o seksu, znao sam da mi treba cjelodnevni nadzor.
Prije negoli sam otišao s te konferencije, nekoliko se osoba sakupilo kako bi molili za mene.
Jedan od njih mi je pročitao redak Jeremija 15:19:
Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš
dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja."
Polako sam počeo shvaćati da Bog smatra da sam dragocjen, a ne bezvrijedan – kako je to
govorio moj otac.
Iste večeri kada sam se vratio s te konferencije, preko zajedničkoga poznanika sam upoznao
djevojku zvanu Angie. Vrlo smo brzo postali bliski prijatelji. Kad sam se radi službe u
prosincu 1990. godine preselio u Sjevernu Kaliforniju, Angie mi je ostala emocionalno bliska
i pružala mi podršku na daljinu dok sam se oslobađao od homoseksualnosti. Tijekom toga
perioda iscjeljenja, planine boli i odbačenosti otapale su se dok sam spoznavao slobodu kakvu
nikada ranije nisam doživio.