101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

homoseksualnost genetski uzrokovana, niti sam pronašao njezin genetski uzrok,» priznao je.
«Nisam pokazao da su homoseksualci homoseksualni od rođenja, a to je najčešća pogreška
koju čine ljudi kada tumače moj rad. Također nisam ni locirao gej-centar u mozgu.» On
nadalje još dodatno naglašava, «Stalno me opisuju kao čovjeka koji je dokazao da je
homoseksualnost uzrokovana genima… a to uopće nisam učinio.» 5
Istraživanje blizanaca Baileyja & Pillarda
Drugi naveliko spominjani «dokaz» genetske veze s homoseksualnošću pripisuje se
istraživanju blizanaca koje su proveli Bailey & Pillard. Ovo istraživanje provedeno je nad
parovima braće – jednojajčanim blizancima, običnim blizancima, biološkoj braći i usvojenoj
braći – od kojih je barem jedan uvijek bio homoseksualan. A ovo su rezultati:
- U 52% slučajeva oba jednojajčana blizanca su homoseksualni
- U 22% slučajeva oba obična blizanca su homoseksualni
- U 9.2% slučajeva oba biološka brata ne-blizanca su homoseksualni
- U 10.5% slučajeva oba usvojena brata su homoseksualni 6
Izgleda kao da ova statistika ukazuje na genetsku vezu – zar ne? Tako ne misli dr. N. E.
Whitehead:
Jednojajčani blizanci imaju identične gene. Da je homoseksualnost biološki uzrokovano stanje koje stvaraju geni
(npr. boja očiju), tada bi u slučaju da je jedan blizanac homoseksualan, i 100% njihove jednojajčane braće bili
također homoseksualni… Geni su zaslužni za neizravan utjecaj, međutim, općenito govoreći, ne tjeraju ljude da
postanu homoseksualni. U znanstvenoj je zajednici ovaj zaključak već desetljećima poznat, međutim, nije dopro
do šire javnosti. Zapravo, dogodilo se da javnost sve češće vjeruje upravo obrnuto. 7
Po istoj logici, kada bi homoseksualnost uistinu imala genetski korijen, grupa koja bi u tom
slučaju morala pokazivati najmanje podudarnosti bila bi braća čiji geni uopće nisu povezani –
dakle, usvojena djeca. A to ipak nije slučaj.
Dean Hamer i kromosom X
Posljednje proučavanje koje je odvelo korak dalje teoriju o «homoseksualnosti od rođenja»
objavljeno je 1993 godine i doživjelo je pravu medijsku oluju na nacionalnoj razini,
uključujući i priču s naslovne stranice časopisa Time: «Born Gay: Science Finds a Genetic
Link» («Gej od rođenja: Znanost pronašla genetsku vezu,» op. prev.). 8
O čemu se zapravo radilo u cijeloj toj medijskoj zavrzlami? Pisac Steven Rose se prisjeća:
Godine 1993 jedno je euforijski članak u tisku najavio izdanje vodećeg američkog znanstvenog časopisa,
Science, u kojemu je objavljen tekst o otkriću takozvanog «gej gena.» Hamer, glavni autor toga teksta, kao i
knjige Living With Our Genes… zaposlen je pri institutu američke vlade The National Cancer Institute,
međutim, njegova genetska studija provedena na 40 parova homoseksualne braće nije izrazito relevantna za
istraživanje karcinoma. Zaključak kojega su Hamer i njegovi kolege iznijeli razmjerno je skroman; da tih 40
parova gej braće imaju zajednički genetski marker, što je određena regija X-kromosoma, naslijeđen od majke,
nazvan Xq28. Nije otkriven nikakav konkretni gen, nego samo određena genetska poveznica, a koliko takvi geni
imaju veze sa spolnom orijentacijom dotične braće ostalo je nejasno. Međutim to nije spriječilo medije da otkriće
proglase «pronalaskom gej gena» i počnu spekulirati o etičkim posljedicama otkrića. Pripadnici gej zajednice
počeli su nositi majice s natpisom kojim majkama zahvaljuju na Xq28. 9
Hamer je uistinu ustvrdio da se homoseksualnost može povezati s nalazima vezanima za X-
kromosom. Otkrio je da unutar 40 parova homoseksualne braće, njih 33 (83%) imaju iste
sekvence kod pet genetskih markera. 10 Kao i u slučaju dviju prethodno spomenutih studija,
svatko tko želi ili osjeća da treba prihvatiti genetsku poveznicu s homoseksualnošću radovao
bi se ovim otkrićima.