101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Ako ste pak vi kao vođa, ne daj Bože, sudjelovali u bilo kojoj vrsti neprikladnog ismijavanja
drugih, javno se ispovjedite i posvetite stvaranju atmosfere u kojoj nema tolerancije za
maltretiranje i ruganje.
2. Uvijek treba nastojati uključiti sve prisutne.
Kako bi stvorili atmosferu dobrodošlice – u kojoj nema situacija kojima se dodatno izolira
neko dijete – zaduženi (kao na primjer omladinski pastori i učitelji) trebaju uvijek nastojati
stvarati atmosferu koja uključuje sve prisutne.
Schmierer predlaže jedan od načina da se to postigne, a to je izbjegavanjem svih situacija u
kojima neki učenici mogu doći u neugodan položaj ili biti neizravni odbačeni, kao na primjer
kada su izabrani posljednji prilikom formiranja timova za različite aktivnosti.
3. Uvedite pozitivne primjere ponašanja
U današnjem društvu, kada se androgenost, promiskuitet i drugi oblici nemorala promiču kao
posljednja moda, djeca imaju snažnu potrebu za pozitivnim osobnim primjerom kojim se
pokazuje pobožnost. Stoga će svako plansko izlaganje zdravim heteroseksualnim uzorima
među pripadnicima istoga spola doprinijeti procesu zdrave socijalizacije.»
4. Nametnite zdravi spolni identitet.
Schmierer navodi da «afirmiranje cijele osobe, njegovoga ili njezinoga postignuća, izgleda, i
spolno prikladnoga ponašanja može iscijeliti razrušene dijelove srca i duše mlade osobe.»
Uvijek tražite priliku da to i sami učinite i da o tomu poučite one koji rade s mladima.
5. Pronađite način pristupanja problemu zlostavljanja.
«Ako je to moguće, pokušajte identificirati problem zlostavljanja ili maltretiranja, i pružite
mladoj osobi kršćanski savjet,» kaže Schmierer. «Neka svi savjetnici koji su uključeni u rad
imaju biblijski i dobro informirani stav o homoseksualnosti, odnosno, ne bi smjeli smatrati da
se radi o genetskoj predodređenosti.»
6. Uočite potencijalne hormonske probleme.
Schmierer naglašava da je «izuzetno uočljivo ponašanje u nesuglasju sa spolnim identitetom
ponekad odraz hormonalnoga poremećaja, a kvalificirani liječnici mogu hormonalni
poremećaj staviti pod kontrolu.» Iako su ovakve situacije iznimno rijetke, mogu se odnositi na
stvaran problem i može ih se uspješno liječiti. Ipak, samo hormonalno liječenje neće izliječiti
učenikov potencijal za kasnije homoseksualne probleme. Spolni identitet je spoj mnoštva
čimbenika – od kojih su neki biološke prirode, a neki utjecaj okoliša.
«Ukoliko posumnjate da bi se moglo raditi o ovomu,» savjetuje Schmierer, «pokušajte o
problemu razgovarati s roditeljima dotične mlade osobe, i predložite im medicinski pregled,»
koliko vam god takav razgovor bio neugodan.
7. Komunicirajte!
Stvorite sigurno ozračje u kojemu ljudi mogu slobodno i na prikladan način razgovarati o
temama koje bi inače bile neugodne. «Pažljivo slušajte što učenici govore i budite dovoljno
potkovani da ste u stanju odgovoriti na pitanja do kojih bi moglo doći.»
8. Pohvalite svaki pozitivni napor.
Uočite li bilo koju naznaku poremećaja spolnoga identiteta, pažljivo ukažite na zdravi pravac
kretanja kako bi se učenik zainteresirao i počeo truditi. Schmierer nas podsjeća da mnoga
potencijalno rizična djeca pokušavaju zadovoljiti legitimnu ali nezadovoljenu emocionalnu
potrebu. Dakle, «takva mlada osoba kreće se u području zablude – potrudite se što češće i što