101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Demonske duhovne sile nalaze plodno tlo kada biološka ili obiteljska situacija pođe krivim
pravcem. Silama tame daleko je lakše zavesti one koji su duhovno ranjivi. Djeca odrasla u
zdravim obiteljima bit će daleko manje podložna istospolnome iskušenju – ali i cijelome nizu
drugih iskušenja, kad smo već kod toga – kada se njihove potrebe zadovoljavaju i potiču na
pravi način. Ovo ne znači da negativne duhovne sile prestaju stvarati iskušenja u snažnim
kršćanskim obiteljima, međutim, ljudi čije su potrebe zadovoljene na pravi način lakše će se
oduprijeti krivotvorini pravilnoga zadovoljenja.
Nikada ne smijemo zaboraviti moć molitve, Pisma, zajedništva i drugih sredstava pomoći u
zdravome kršćanskom životu. Glas Pastira mora biti dominantan.
Baš kao što moramo prepoznati duhovnu stranu homoseksualne borbe, i pozabaviti se njome,
ne smijemo zanemariti ni one prizemnije utjecaje. Vidio sam to u kršćanskim krugovima,
među iskrenim i dobrohotnim sestrama i braćom koji vjeruju da je potrebna jedino «sila
Duha.» Naravno, to je biblijska istina, ali osoba koja smatra da je molitva protiv demona
homoseksualnosti sve što je potrebno učiniti, u najmanju je ruku kratkovidna. Na kraju
krajeva, Bog Svoju silu odlučuje očitovati na bezbroj načina u našim bitkama protiv bilo
kojega grijeha – alkoholizma, ovisnosti o drogama, seksualne ovisnosti, bijesa, zavisti ili
ogovaranja. A u većini ovih slučajeva put do iscjeljenja je proces koji se ne događa isključivo
kroz molitvu i očitovanje sile Duha Svetoga, nego i kroz pobožan savjet opraštanje i razgovor.
39. Kršćanska zajednica ima mnoštvo raznolikih pristupa problemu homoseksualnosti.
Kako mogu procijeniti rješava li ga moja crkva na pravi način?
U svojoj knjizi Unwanted Harvest, autori Mona Riley i Brad Sargent nude pomoć u vidu
definiranja šest potencijalnih oblika reagiranja na homoseksualnost kakve vidimo u tijelu
Kristovomu. 1 Ove će vam definicije pomoći da procijenite pristup zajednice kojoj pripadate.
Permisivna crkva
Mona počinje razjašnjavanjem da je «zadatak crkve privući ljude životu u Kristu Isusu.» Ona
permisivnu crkvu opisuje kao «onu koja nema snažnu poruku takve nade. Kada se ondje
predstavlja Krista, On tada nije Bog nego je više nekakav ljudski prijatelj koji je putem
izuzetne žrtve stekao u ljudskome umu skoro božansku poziciju. On nije dovoljno Bog da
bismo mu bili poslušni, niti je dovoljno čovjek da bismo mu pokazivali nepoštivanje. Njegovo
je učenje samo puko učenje.» 2
Mona takvu crkvu opisuje ovako:
Tu ćete vjerojatno zateći neke od najboljih programa za brigu o ljudima s AIDS-om, što je za svaku pohvalu.
Takve zajednice često sponzoriraju javna događanja, u radu uključuju i druge segmente društva, čija je jedina
poveznica ljudska potreba kojom se bave… Paradoksalno je da iako ovakva crkva nudi pomoć ljudima koji žele i
dalje nastaviti sa svojim seksualnim grijehom, ona istovremeno ne nudi nikakvu utjehu onima koji straže pomoć
u izbavljenju od homoseksualnosti… Ukratko, permisivna je crkva izrazito usredotočena na samilost, ali je vrlo
siromašna istinom.
Buntovnička crkva
Mona ovu vrstu zajednice opisuje kao crkvu koja će «među članovima imati otvorene
homoseksualce. Ti članovi mogu čak i otvoreno pokazivati svoje sklonosti u javnosti i na
bogoslužju. Mogu biti politički aktivni i koristiti crkvu za promicanje svojih ciljeva.»
Ovu crkvu označavaju članovi i vođe koji «koriste svaki odlomak iz Biblije koji im pomaže
da zadrže udobni postojeći položaj, ali također filozofiranjem negiraju sve ono što je protivno
njihovu mišljenju.» Ovakva crkva možda izgleda slična permisivnoj crkvi, međutim Mona
rasvjetljava njihovu oštru razliku po pitanju tretiranja Božje Riječi:
Dok permisivna crkva ima tendenciju ignoriranja nekih biblijskih učenja, buntovnička crkva se otvoreno
suprotstavlja Riječi Božjoj… Naposljetku ovakva zajednica preformulira Bibliju kako bi se bolje uklopila u