101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

potom izvući na palubu i tako te spasiti. Ali zapravo si na pedesetak metara, i to od lijevoga
boka broda, brčkajući u toplome moru. Roditelji su ti izvan sebe – «Zašto ovaj konop ne stiže
do njega?» «Zašto ga nije u stanju dohvatiti?» U cijeloj toj panici odlučuju čak i skočiti u
more, riskirajući vlastite živote, kako bi otkrili gdje si točno.
Ono što se trenutno događa u vašoj kući ne razlikuje se mnogo od ovoga prikaza. Tvojim
roditeljima izgleda kao da se krećeš u pravcu u kojemu bi oni to željeli, ali ti si zapravo
veoma daleko od onoga čemu se nadaju. Oni se svojski trude oko postizanja cilja za kojega
vjeruju da ga svi vi priželjkujete. Istražuju, traže oproštenje, odlaze na sastanke, mole se i
savjetuju s drugima, ali kao da se ništa ne mijenja. Oni time samo hvataju nekakvu nestvarnu
prikazu, a ti im pomažeš da ju održe pred očima. Duguješ im jasno postavljenu situaciju.
Možda i tada nastave s mnoštvom aktivnosti kojima su se bavili i ranije, ali će tako barem
imati priliku prilagoditi duljinu užeta za spašavanje kojega ti pokušavaju dobaciti. A ti pak
možeš pomoći umanjiti bol i tjeskobu u njihovu srcu.
17. Kad god sam uza svojega sina, stalno imam potrebu razgovarati o njegovim lošim
odlukama. Ali izgleda kao da ga time samo tjeram od sebe. Što mi savjetujete?
Kao prvo, moram vam kazati da razumijem da vi svoje dijete volite više negoli bilo koja
druga osoba, i da je vaša najveća želja da ono postane sljedbenikom Krista i počne živjeti u
punini života. Međutim, «duhovno razgovarajući» o tomu s njime svakoga puta kad ga vidite
samo ćete podići ogradu među vama i dodatno ga udaljiti od svakoga utjecaja kojega biste
željeli imati na njega. Ako on vjeruje da ga svaki put kada dođe k vama čeka trodijelna
propovijed o grozotama homoseksualnosti, na kraju će vas potpuno prestati posjećivati.
Kada bih se morao kladiti, ulog bih stavio na činjenicu da vaš sin već vrlo dobro zna što točno
mislite o homoseksualnosti. Ako se prepiranjem o toj temi dovodi u pitanje vaš cjelokupni
odnos s njim, zamolio bih vas da preispitate svoju ideju «duhovnoga razgovaranja s nekim.»
Umjesto toga usredotočite se na izgrađivanje odnosa sa sinom. Zanimajte se za njegovu
karijeru, pitajte ga kako mu je bilo na dopustu, ili jednostavno uživajte u vremenu koje
tijekom večere provedete zajedno. Neka vam homoseksualnost ne bude tema svakoga
razgovora.
Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima postavlja izazov o kojemu biste možda trebali razmisliti:
«Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!» (Rimljanima 12:18). Ako
otjerate sina od sebe, gdje će se onda, poput sina razmetnoga, vratiti kada se jednom opameti?
Ako u roditeljskoj kući ne osjeća sigurnost, ljubav i prihvaćanje (ne homoseksualnosti, nego
njega kao osobe), onda je to posljednje mjesto na svijetu u koje će se htjeti vratiti.
18. Osjećam potrebu da pišem svojemu unuku, koji je nedavno objavio da je
homoseksualac, jer me više ne posjećuje niti mi telefonira. Slala sam mu kršćanske
tekstove, pisala mu odlomke iz Biblije, i nastojala ga potaknuti da se promijeni,
uvjeravajući ga pritom da ga volim i da želi ostati s njime u kontaktu. Svakodnevno se
molim za njega. Mogu li uraditi još nešto konkretno?
Da, ima nešto konkretno što možete uraditi: Prestanite! Vaše su namjere očigledno dobre i
čiste, ali rezultati koje postižete zapravo su obrnuti od onih kojima se nadate: svojega unuka
zapravo tjerate od sebe, a time i od iscjeljujuće sile Isusa Krista.
Ako vaš unuk zna da ste Kršćanka, ili ako je čak odgojen u crkvi, već dobro zna što Biblija
govori o homoseksualnosti. Ako također zna da će, svakoga puta kad vas vidi, morati slušati o
«užasima homoseksualnosti» ili «unuku jedne prijateljice koji se ipak promijenio,» tada će od
vas bježati što brže i što dalje.
Predlažem vam da učinite dvije stvari – jednu ste već nagovijestili. Nikada ne prestanite
moliti da ga Duh Sveti osvjedoči i da shvati kakvu mu nadu nudi Kristov križ. Moj drugi
prijedlog daleko je teže ostvariti. Uzmite telefon, nazovite ga i zatražite da vam oprosti.