101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Određeno ponašanje u ranome djetinjstvu, kao na primjer izbjegavanje tipičnih ženskih igara i aktivnosti,
preferiranje muških umjesto ženskih učesnika u igri, kao i odbacivanje ili nezanimanje za tipične ženske interese
na rutinski ili žestok i odlučan način mogu biti znakoviti. Te bi stvari trebalo gledati kao pokazatelje koji govore
o načinu na koji djevojčica vidi i prihvaća sebe kao žensku osobu u djetinjstvu.
Imajte ipak na umu da višegodišnje istraživanje koje je proveo Dr. Rekers pokazuje da su kratke epizode ulaska
u igru suprotnoga spola samo dio učenja o tomu kako biti djevojčica. Osim toga, sve ovo samo za sebe ne stvara
predispozicije za žensku homoseksualnost u kasnijem životu. 11
Poremećeni odnosi majke i kćeri
Povrede koje nastaju narušavanjem ove veze mogu početi veoma rano u životu. Paulkova
ovako postavlja mogući scenarij:
U najranijemu razdoblju života, od rođenja do druge i pol godine starosti, djevojčica se vezuje
za primarnoga njegovatelja, učeći da je majka pouzdana i sigurna… Ovim procesom mala
djevojčica se usko povezuje s majkom. Kao što možete zamisliti, zanemarivanje od strane
majke ili primarnoga njegovatelja može unijeti nered u taj očekivani ishod. Umjesto da se
nauči sigurnosti te da je njegovatelj pouzdana figura, djevojčica umjesto toga može dobiti
poruku da kod majke (ili druge osobe) nema pouzdanosti. Posljedica toga može biti da se
odluči ne identificirati s majkom niti joj vjerovati. 12
Paulkova dodaje da majke koje emocionalno nisu zdrave imaju tendenciju postavljati vlastite
potrebe ispred potreba djevojčice u razvoju. «Ili pak majka svojoj kćeri nije emocionalno
dostupna. Emocionalno odbacivanje je za malo dijete zastrašujuće iskustvo.» 13
Svoj sažetak na temu poremećenih odnosa između majke i kćeri, autorica zaključuje citirajući
Dr. Elaine Siegel iz njezinoga istraživanja provedenoga na ženama koje su se izjasnile za
istospolnu privlačnost. «Kćeri se izuzetno detaljno sjećaju kako su često emocionalno
odbacivane i kako su nastojale ugoditi majkama. Naravno, za neuspjeh u tomu u potpunosti su
krivile sebe.» 14
Nezdravi odnos oca i kćeri
Tijekom normalnoga razvoja, djevojčica se prvo uči sigurnosti u odnosu s majkom, a sljedeća
velika avantura je prihvaćanje nježnoga tatinog zagrljaja.
Otac bi djevojčici trebao pokazivati njezinu vrijednost ženske jedinke, izražavajući koliko ju cijeni i voli.
Nažalost, neki očevi nisu u stanju pružiti sigurno okružje, ili su pak emocionalno nedostupni, pa kod svoje kćeri
ne potiču tu «radost ženskosti.» Ako otac zlostavlja suprugu, ako mu na neki način kćerina ženskost predstavlja
prijetnju, ili ako zlostavlja samu kćer, šanse da će ona uživati u svojemu ženskom identitetu su smanjene. Ako je
otac neprijateljski nastrojen, ako je zlostavljač ili nije emocionalno dostupan, on time svojoj kćeri šalje negativnu
poruku vezano za ženski identitet. 15
A to pak može dovesti do poremećaja spolnoga identiteta, koji potom potpaljuje plamen
istospolne privlačnosti.
Osobni temperament
Svako se dijete rađa s osobnošću koju mu je Bog dodijelio. Roditelji često od djevojčica
očekuju da budu nježne, tihe i popustljive, a kada one to nisu, neki roditelji ne znaju što bi.
Kćeri im se ponekad osjećaju povrijeđenima i odbačenima. 16 Ako je djevojčina osobnost
ranjiva, vjerojatnost kasnije otvorenosti za lezbijstvo se uvećava.
Žensku homoseksualnost pokreću neseksualni, emocionalni i međuljudski deficiti koji se često – ali ne i
isključivo – temelje na jednome ili više (prethodnih) preduvjetnih čimbenika… molim vas da držite na umu kako
je homoseksualnost kompleksna pojava, te da kombinacija različitih aktivnih čimbenika dovodi do toga stanja.
Pretjerano je pojednostavljen pristup pripisivanja glavnoga utjecaja bilo kojemu zasebnome čimbeniku. Svaki