101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

Odgovorio sam joj, «Naravno da znam! Tu se kaže da je za ženu grijeh nositi crvenu haljinu, a za muškarca
kombinaciju pamučne majice i vunenih hlača, da je grijeh jesti škampe, školjke ili jastoge – ili nedovoljno pečen
odrezak.»
Na to mi je odvratila, «Nisam mislila na to.»
Kazao sam joj, «Znam, draga, da niste mislili na to, ali jednostavno zaboravljate sve te druge užasne grijehe koji
su također zapisani u toj istoj Bibliji.»
Da bismo shvatili koji je najbolji način odgovaranja na Perryjev napad, moramo prvo pobliže
razmotriti sadržaj Levitskoga zakonika. Poglavlja 18-20 poznata su i kao Zakonik svetosti i
sadrže niz propisa koji se daju izraelskome narodu kao smjernice osobnoga i obiteljskoga
života.
Kao što to Joe Dallas kaže u svojoj odličnoj knjizi A Strong Delusion:
Pristupimo li Bibliji zdravim razumom, vidjet ćemo da danas više nije nužno slijediti neke ceremonijske i
prehrambene propise Staroga Zavjeta, kao što su oni koje navodi Perry. Kršćani, hvala Bogu, nisu pod
Mojsijevim Zakonom (Galaćanima 3:17-25). Međutim, biblijske zapovijedi o homoseksualnosti uopće se ne
pojavljuju u istim odlomcima, zajedno s prehrambenim i ceremonijskim propisima; u Levitskome zakoniku…
one se navode zajedno s ostalim spolnim grijesima koji se zabranjuju i u Starome i u Novome Zavjetu. 5
A što se tiče tvrdnje gej pobornika među teolozima da se Levitski zakonik više bavi
idolopoklonstvom negoli homoseksualnošću, logika koja stoji iza takvoga gledišta je da
homoseksualnost nije istinski problem – nego da je ona grijeh samo kada se prakticira kao dio
štovanja idola. Oni zastupaju ideju da Bog nikada nije osudio homoseksualnost kao takvu,
nego samo onaj njezin pojavni oblik vezan za idolopoklonstvo. Međutim, ovaj se argument
sam od sebe raspada ako uzmete u obzir da se preljub i incest u tim odlomcima spominju
zajedno s homoseksualnošću. Trebamo li dakle zaključiti da je varanje supruge i silovanje
vlastite kćeri sasvim u redu – osim ako se izvode u kontekstu štovanja idola?
Istina je da su svi ti obrasci ponašanja izvan Božjega plana za pravilno izražavanje
seksualnosti; i sve ih se zabranjuje kako u Starom tako i u Novome Zavjetu. Svakom
Kršćaninu koji se s ovom istinom iskreno želi obratiti gej zajednici savjetujem da pročita
knjigu A Strong Delusion. Međutim, ako gej pobornici pred vas iznesu svoju verziju teologije
prije negoli stignete podrobnije proučiti tu temu, ne pokušavajte ušutkati svoje «protivnike.»
Zahvalite im što su vam skrenuli pažnju na to očigledno nepodudaranje. Kažite im da ste
spremni i voljni istražiti tu temu, zatražiti savjet od drugih, i pozabaviti se problemom kako
biste se ponovo mogli susresti i nadalje raspraviti o svemu.
73. Čuo sam da neke gej zajednici sklone crkve poučavaju kako su David i Jonatan bili
homoseksualni ljubavnici. Odakle im takvo što?
Ova pogrešna ideja, baš kao i svi pokušaji da se preokrene smisao Pisma kako bi se opravdala
homoseksualnost, temelji se na nekolicini krivo protumačenih biblijskih redaka. Priča o
Jonatanu i Davidu proteže se kroz nekoliko poglavlja dviju biblijskih knjiga, Samuel 1 i 2. Ta
su se dvojica upoznala nedugo nakon što je David ubio Golijata, kada je Šaul (Jonatanov otac)
Davidu iskazao čast uvevši ga u svoju kuću (1 Samuel 18:2). To je bio jedan od najviših
oblika prihvaćanja sa Šaulove strane jer je on bio kralj te zemlje. Jonatan i David zbližili su se
poput rođene braće, a «Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao
samoga sebe» (1 Samuel 18:1).
Ljudi koji bi htjeli «dokazati» homoseksualnu narav Davidovoga i Jonatanovoga prijateljstva
ukazuju na dva događaja. Prvi započinje sve većom naklonošću koju je David stjecao u očima
naroda, što je toliko razjarilo Šaula da je počeo Davidu raditi o glavi. U tim je teškim
trenutcima Šaul korio svojega sina Jonatana jer je ovaj održavao kontakt s «tim izdajicom,» o
čemu je Jonatan izvijestio Davida, potičući Davida da se spasi bijegom. 1 Samuel 20:41
donosi nam prikaz dvojice prijatelja koji se opraštaju: «David… pade ničice na zemlju i