Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
homoseksualnost abnormalna pojava. 19 Stoga nije čudo da je ova grupa donijela odluku<br />
kojom se homoseksualnost podržava kao psihološki normalna pojava. Stanton i Yarhouse<br />
nadalje kažu:<br />
Ipak, reklo bi se da je, usprkos rezultatu glasovanja, većina članova Američkoga društva psihijatara i dalje<br />
nastavila homoseksualnost svrstavati u patologiju. Ispitivanjem četiri godine nakon glasovanja pokazalo se da<br />
69% psihijatara smatra da je homoseksualnost «patološka adaptacija.» Jedno još novije istraživanje govori da<br />
psihijatri širom svijeta i dalje vjeruju kako istospolni seksualni odnosi signaliziraju mentalni poremećaj. 20<br />
«Uklanjanje <strong>homoseksualnosti</strong> iz teksta DSM-a nije apsolutna definicija patološkoga statusa<br />
<strong>homoseksualnosti</strong>,» dodaju autori. «Ne postoji apsolutni standard procjenjivanja normalnosti<br />
ili abnormalnosti.» Nadalje donose i «četiri empirijska (ili barem djelomično empirijska)<br />
kriterija… koji se obično koriste za definiranje abnormalnog obrasca ponašanja:» 21<br />
- statistička rijetkost<br />
- psihički problemi<br />
- neprilagođenost<br />
- odstupanje od društvenih normi<br />
Razmotrimo pobliže ove kriterije.<br />
Statistička rijetkost<br />
Kao što smo vidjeli u pitanju 88, postotak homoseksualaca u svjetskoj populaciji je samo 1 do<br />
3 posto. Stanton i Yarhouse pišu:<br />
Usporedimo taj postotak s prosjekom javljanja drugih poznatijih psihopatoloških poremećaja. Učestalost<br />
<strong>homoseksualnosti</strong> daleko je manja negoli uobičajeni poremećaji poput fobija (14.3%) i alkoholizma i ovisnosti<br />
(13.8), a otprilike je slična učestalosti nekih drugih manje uobičajenih poremećaja, kao što je slučaj s napadima<br />
panike (1.6%) i shizofrenijom (1.5%), dok je istovremeno daleko učestalija od psihosomatskih poremećaja<br />
(0.1%)… U usporedbi s ovim stopama učestalosti, homoseksualnost nije toliko česta da bi ju se kao moguću<br />
patološku pojavu moglo eliminirati samo na temelju statističke rijetkosti. 22<br />
Psihički problemi<br />
Stanton i Yarhouse navode,<br />
Psihopatologiju često prate i psihički problemi kao na primjer depresivni poremećaji i poremećaj spolne<br />
funkcije. Ipak, psihički problemi nisu nužan sastavni dio psihopatologije. Za neke probleme koje svi mi<br />
prepoznajemo kao patološke pojave karakteristični su također i obrasci poricanja i ublažavanja, kao što je<br />
ponekad slučaj kod alkoholizma i ovisnosti o opijatima. 23<br />
Vezano za sličnost s nekim slučajevima alkoholizma, autori ovomu dodaju:<br />
Kod <strong>homoseksualnosti</strong> se često tvrdi da «nema dokaza o tomu da je stopa emocionalne nestabilnosti ili<br />
psihijatrijskih oboljenja viša među homoseksualcima negoli među heteroseksualcima.» Ova se tvrdnja toliko<br />
ponavljala da je na kraju dobila status činjenice koju «svi znaju.» Ipak, činjenično stanje ove tvrdnje je upitno. 24<br />
Neprilagođenost<br />
«Obrazac ponašanja ili određena karakteristika «prilagođeni su» kada su konstruktivni,<br />
zdravi, od pomoći i kada doprinose kretanju osobe u pravcu prema zadanim vrijednostima,»<br />
pišu Stanton i Yarhouse. Može li se homoseksualnost ikada sagledati kao konstruktivna i<br />
zdrava pojava koja je od pomoći i koja stremi k postizanju nekog poželjnoga cilja?<br />
Psihologinja Elizabeth Moberly ovako odgovara na to <strong>pitanje</strong>: