9_Forbes.pdf

AGROBUSINESS
tržišta koje je seljaka potpuno zbunilo jer nije znao zbog čega je
sve uvozno bolje i jeftinije od njegovog.
Biti u poljoprivredi neovisan i “suveren” postalo je “in”
posljednjih godina, a surova stvarnost sada pokazuje da smo
se nakon 20 godina lutanja ponovno okrenuli onome od čega
smo i počeli - kombinatima i zadrugama, koji se danas moderno
nazivaju koncernima i klasterima. Biznismen Petar
Matić, vlasnik M San grupe (kompjutori), objavio je da ulazi
s partnerom u kupnju PPK Valpovo jer, nakon informatike,
u poljoprivredi vidi mogućnost zarade. Ivica Todorić, vlasnik
najvećeg koncerna, sve više kapitala usmjerava na poljoprivredu
i predvodnik je povezivanja sa seljacima. Zadruga i
klastera sve je više. Ipak, prosječan građanin Hrvatske još uvijek
je zbunjen kad seljaci krenu traktorima u Zagreb tražeći visoke
cijene za svoje proizvode, a politika im odgovori; “Okej,
dat ćemo novce još ovaj put, ali morate biti konkurentni.” Da
bi se shvatilo zašto seljak u Hrvatskoj stalno nešto traži od
države i troši novac poreznih obveznika, te zašto plaćamo najskuplju
hranu u Europi, treba krenuti od osnovnih činjenica.
Foto Bruno Konjević / Cropix
Zvonimir Špoljar
krenuo je u biznis
kada je propao
kombinat u kojemu
je radio
Hrvatska je izrazito poljoprivredna zemlja, pokazuju podaci.
Registrirano je oko 180.000 obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava u kojima živi oko 700.000 stanovnika. U selima
živi 450.000 obitelji i svi se bave nekim oblikom poljoprivrede,
a oko 730.000 osoba ima u vlasništvu poljoprivredno zemljište.
U ruralnim područjima živi oko 45 posto stanovnika ili dva
milijuna ljudi i svi oni imaju neku vezu s poljoprivredom, bilo
da su vlasnici poljoprivrednog zemljišta koje obrađuju, bilo da
obrađuju samo vrt. U razvijenim zemljama, čija poljoprivreda
pokriva i preko 95 posto domaće potrošnje, u poljoprivredi je
angažirano dva do pet posto stanovništva. Kod nas je tržišna
potrošnja hrane i pića (u trgovinama) oko 30 milijardi kuna, a
naturalna potrošnja oko pet milijardi kuna. Ukupan uvoz poljoprivrednih
proizvoda i gotove hrane lani je bio 2,5 milijardi
dolara, oko 37 posto ukupne potrošnje. Kada se uzme u obzir
i izvoz koji je bio 1,26 milijardi kuna, deficit u ovim proizvodima
bio je 6,2 milijarde kuna ili 18 posto ukupne potrošnje. Te
brojke govore da spadamo u države s najvećim udjelom uvoza u
opskrbi vlastitog stanovništva hranom.
“Paradoks je u tome što imamo veliki udio poljoprivrednog
stanovništva, ali rezultat rada velikog broja proizvođača nije velika
proizvodnja”, kaže poznati poljoprivredni stručnjak Stipan
Bilić. Osamdesetih godina poljoprivreda je imala vanjskotrgovinski
suficit od oko 200 milijuna dolara, a suficit u prodaji unutar
Jugoslavije bio je čak 600 milijuna dolara. Od 1993. raste
uvoz i smanjuje se izvoz pa je 1999. deficit iznosio 317 milijuna
USD, a u 2008. čak 1,2 milijarde USD. “Ukupna vrijednost poljoprivrede
u 2008. bila je manja za oko dvije milijarde dolara
nego1988. Pad proizvodnje iznosi preko 30 posto”, kaže Bilić.
Jugoslavensko tržište bilo je zatvoreno. Uvoziti se moglo
samo ono što je manjkalo i nije bilo jeftinije hrane iz
uvoza. U zatvorenom tržištu proizvodnja je bila planirana i
osiguravala su se sva potrebna sredstva za ostvarivanje proizvodnje,
a u njoj su dominirala velika imanja - kombinati. Na
njima i na većim seljačkim posjedima bilo je angažirano oko
680.000 hektara obradivih površina, objašnjava Bilić. Nakon
osamostaljenja, Hrvatska je u međunarodne organizacije ulazila
nepripremljena. Ulaskom u WTO došlo je do liberalizacije
uvoza i drastičnog smanjenja zaštite od najjeftinije ponude sa
svjetskog tržišta, a paralelno s tim poljoprivreda je ekonomski
osiromašena i neprestano dolazi do povlačenja kapitala iz tih
djelatnosti. Politički omrznuti kombinati prepušteni su propa-
kolovoz 2009 F o r b e S 49