9_Forbes.pdf

financije
tenzija postalo sasvim očito, ponudivši
bitno drugačiju sliku od one iz prva dva
mjeseca. Naime, vrhunac kaosa bio je
obilježen dvomjesečnim trendom rasta
i skokom prosječne kamatne stope na
TNZ-u iznad 35% krajem veljače. Od
tada do danas (sredine srpnja), uz već
spomenute izuzetke, prosječna se kamatna
stopa kontinuirano zadržavala
unutar jednoznamenkastih okvira,
mameći uzdahe olakšanja i navodeći
istodobno dio promatrača na zaključak
kako je problem ekstremno skupih
kratkoročnih izvora financiranja
riješen. Ili barem stavljen pod kontrolu.
Pogrešno!
Stvar, naime, ipak valja sagledati
iz nešto dugoročnije perspektive, čime
cijela priča vrlo brzo gubi obrise ikakve
idile. Štoviše, drastičan pad ekonomske
aktivnosti u zemlji, uobličen šokantnim
padom BDP-a od 6,7% u prvom kvartalu
ove godine, mogao bi kod dijela korporativnog
sektora u prvi plan gurnuti
ne samo problem likvidnosti, već i solventnosti.
Drugim riječima, vjerojatan
pad prihoda po svoj će prilici imati za
posljedicu povećane potrebe domaćih
tvrtki za alternativnim izvorima financiranja,
jer se dio njih (više) neće moći u
potpunosti osloniti na vlastite izvore. To
jednako vrijedi i za sektor građanstva,
koji je i dosad bio žestoka konkurencija
predstavnicima korporativnog sektora,
a sada se suočava s neugodnim posljedicama
vrlo nepovoljnih trendova na
tržištu rada. Pritom kronična nelikvidnost
samo dodatno pogoršava stvari, a
statistika što ju redovito objavljuje Fina
vjerojatno mnoge baca u očaj. Baš kao
i brojke s Tržišta novca Zagreb, gdje su
rastući apetiti financijskih institucija,
barem u ovoj godini, zapravo samo u
rijetkim prigodama u potpunosti zadovoljeni.
No to je tek djelić komplicirane
slagalice koja ovisi o mnoštvu faktora,
od razine ekonomske aktivnosti
(i tempa kojoj aktualna kriza nagriza
domaće gospodarstvo), do (u nešto
manjoj mjeri) zbivanja na svjetskim
Djelovanje monetarne politike u
potpunosti je podređeno kretanju
kune i održavanju stabilnosti tečaja
Nepodmirene obveze do 60 dana u svega
šest mjeseci su se - udvostručile
Razlika između potražnje i ponude (siva
krivulja) nikako se ne spušta na nulu
Pad tečaja eura siguran je put do nižih
kamatnih stopa (i obrnuto)
financijskim tržištima i, u konačnici,
monetarne politike središnje banke.
Ovo potonje svakako je najvažnija varijabla
u jednadžbi i ne ostavlja mjesta
nikakvim nedoumicama. Jer Hrvatska
narodna banka i dosad je instrumente
monetarne politike prvenstveno stavljala
u funkciju održavanja stabilnosti cijena
i tečaja domaće valute, definiranih
kao primarni cilj njezina djelovanja. U
tom kontekstu, priopćenje s posljednje
(srpanjske) sjednice savjeta središnje
banke naprosto nije moglo biti jasnije.
“Savjet HNB-a smatra da će u
predstojećem razdoblju - s obzirom na
jaki podbačaj proračunskih prihoda i
autonomno kretanje državnih rashoda,
u uvjetima bitnog opadanja gospodarske
aktivnosti - najveći pritisak u monetarnoj
sferi stvarati potrebe financiranja
proračunskog i platnobilančnog deficita.
S tim u vezi Savjet HNB-a i nadalje
ističe da se središnja banka u kreiranju
likvidnosti rukovodi ukupnim gospodarskim
i financijskim odnosima,
ne dovodeći pritom u pitanje stabilnost
cijena, odnosno stabilnost tečaja kao
glavnog sidra, što je ograničavajući faktor
za bilo koji oblik monetarne ekspanzije.”
Dakle, održavanje likvidnosti u sustavu
će, baš kao i dosad, biti ponajprije
uvjetovano kretanjima na deviznom
tržištu, dok će stezanje i popuštanje
“ventila” ovisiti gotovo isključivo o fluktuacijama
tečaja EUR/HRK, a provodit
će se putem obratnih repo aukcija kojima
HNB drži konce igre u svojim rukama.
Potvrđuje to već i površna usporedba
kretanja spomenutog tečaja s jedne,
te kamatne stope na međubankovnom
tržištu s rokom dospijeća od tjedan dana
(ZIBOR 1t) s druge strane. I dok bi po-
82 F o r b e S kolovoz 2009