Znakovi vremena 7-8 - Ibn Sina

Charvakama u Indiji (Schmolders (1892):114). Dhanani kaže jedino da su Samaniyyah bili "stanovita
indijska grupacija koja je promicala skepticizam i stoga poricala mogućnost bilo kakvog znanja koje se
izvodi iz čulnih osjetila." (Dhanani (1991):47; usporediti Vajda (1937)). Konačno, interesantno je
primijetiti da historičar Hamzah al-Isfahani (umro 365/957) spominje gledište da je u najstarija vremena
čovječanstvo bilo jedna vrsta ali obilježena imenom Samaniyyun na Istoku i Kaldaniyyun na Zapadu
(Gotweldt, izd. i prev. (1844-8):5). 20 Paul Kraus je bio mišljenja da djelo odmetnutog mutakallima Ibn al-
Rawandija Kitab al-Zumurrud (umro sredinom trećeg/devetog stoljeća) koji je poslužio kao izvor za
gledišta arapskih pisaca da "Brahimah" odbacuje profetstvo zbog nadmoći i dostatnosti ljudskog
intelekta, te da je "Brahimah" bila puka izmišljotina samog Ibn al-Rawandija koja je imala za cilj da
prikrije njegova najvlastitija gledišta (Kraus 1933, 1934). Suvremeni znanstvenik, Stroumsa, se međutim
ne slaže sa Krausom, argumentirajući da su gledišta pripisana "Brahimah" bila izvorno indijska i da su bila
poznata ranim mutakallimunima (Stroumsa 1985). 21 Moderna studija kalamskog atomizma je
Dhananijeva (1991) koja uzima u razmatranje ove nedavno otkrivene tekstove. ja sam jedva pronašao
ovu studiju. 22 Dhanani (1991):259. 23 U trećoj tvrdnji Maimonides kaže (vidjeti bilješku 16): "Ova
premisa je ... nužna za njih, jer prva premisa (poglavito da su sva korporealna tijela sačinjena od atoma),
to jest, oni su morali uočiti Aristotelov dokaz u kojemu je on prikazao tu razlikovnost, vrijeme i kretanje
su sva tri od njih jednako vrijedna sa uvažavanjem egzistencije. Mislim da je odnos svakog od njih spram
onog drugog jednak i kada je jedan razdijeljen onda je i drugi u istom omjeru. Stoga, oni su jamačno znali
da ako je vrijeme bilo trajno i osobno beskonačno se dijeliti, da otuda nužno slijedi da je dio koji su
smatrali nerazdjeljivim morao na isti način biti sposobna beskrajno se dijeliti... Iz ovog razloga oni su
pretpostavljali da ... vrijeme doseže limit, poglavito momente, izvan koji nije moguće razdjeljivanje
nadalje..." (Pines, prev. (1963), 1:196; naveo Dhanani (1991):259). U svojim komentarima, Dhanani piše:
"maimonides nema izravan dokaz za vremenski atomizam u kalamu, ali on inzistira na tome na temelju
Aristotelove analize da takvo učenje mora, nužno, sadržavati bilo kakvu vrstu atomizma". (Dhanani
(1991):260) 24 Vidjeti, Dhanani (1991):182-330. 25 Ovaj tekst je dostupan u Weisserovom kritičkom
izdanju iz 1979. 26 Weisser, izd (1979):63. 27 Weisser, izd. (1979). 28 Vidjeti, Radhakrishnan (1924);
Schweitzer (1951). 29 Mingana, izd. i prev. (1935). 30 Ibid.; XXV. vidjeti bilješku 32 ispod. 31 Siddiqi, izd.
(1938). Dijelovi relevantni za indijsko znanje prevedeni su u Siggelu (1950). 32 Odmetnuti mutakallim
Abu‘‘isa al-Warraq (u. 247/861) kaže u svom prikazu dahriyya (filozofa prirode koji su vjerovali u vječnost
svijeta) da: "grupa (dahriyya) uvjerava da je svijet sačinjen od pet stvari, koje su poput njega vječite:
toplo, hladno, suho i vlažno. Peta je duša (ruh)..." (Ovaj prikaz je sačuvan u Mu‘‘tamad fi Ussul al-din
mutakallima Rukn al-Din al-Malahmija (u. 536/1141); odjeljak o dahriyyama je objavljen i preveden kod
Mc Dermota (1984). Ovaj odabir sam preuzeo iz Dhananijevog navoda (199):88, čineći neznatne izmjene
u prijevodu. Dhanani donosi nasuprot ovom prikazu izvještaj Ibn Sahla Rabbanija al-Tabarija o indijskoj
teoriji pet elemenata (mahabut): "termin mahabut označava elemente (tabg i’‘) kojih oni uzimaju pet
(pridodato) sa vjetrom (rih) "(Firdaws al-hikma, Siddiqi, izdanje 1938-557; ja navodim Dhananijev navod
(1991-93). Sličan prikaz indijske teorije se nalazi u Book of Treasures Joba Edeškoga: "neki Indijci...
vjeruju u postojanje pet elemenata, od koji u četiri i sami vjerujemo, dok je peti vjetar " (Mingana, prev.
(1935):221. Međutim, Dhananijev je zaključak izvor dahriyyskog pogleda koji nije indijski već stoički
(1991:94). 33 Navedeno prema: Vajda (1937):193, bilješka 6; Dhanani (1991), 47, bilješka 1. 34 Al-
Mughni, Kairo, izd. (1960-5). 35 Al-Tawhid, Kholeif, izd. (1970). 36 Fihrist, Flugel, izd. (1871); Dodge, prev.
(1970). 37 Al-Milal wa al-nihal, Badran, izd. (1956); Harbruker, izd. i prev. (1850). 38 Vidjeti, primjerice,