You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ove helenizirane ugledne ličnosti kao što je al-Kindi, al-Farabi (u. 339/950) i <strong>Ibn</strong> <strong>Sina</strong> (u. 429/ 1037) –<br />
poznati u islamskoj tradiciji kao falasifa (jednina faylasuf) – jedini predstavnici islamske spekulativne<br />
filozofije, onda se predislamska perzijsko-indijska tradicija nije mogla pojaviti da odigra važnu ulogu u<br />
intelektualnoj historiji islama, čak da su ovdje indijski izvori i bili postulirani od strane nekih učenjaka,<br />
budući da su neki od <strong>Ibn</strong> <strong>Sina</strong>ovih zanesenjačkih kazivanja, te Suhrawerdijeve išraqi doktrine uveliko<br />
crpljeni iz drevnih perzijskih izvora. Ako se sada napokon udaljimo od filozofskih disciplina ka prirodnim<br />
znanostima, medicini i matematici, slika postaje jasnija i konačna i to zahvaljujući kritičkom istraživanju<br />
nekih modernih znanstvenika.56 Ovdje, osobito u slučaju astronomije, u opoziciji smo da zamijetimo<br />
tragove i beskrajno mnoštvo povijesnih kanala kroz koje je perzijsko-indijska tradicija imala utjecaja u<br />
ranom islamu; jednako tako, u stanju smo predočiti ulogu koju je ova tradicija odigrala kao jedan od<br />
ključnih elemenata koji je odredio sami smjer islamskih egzaktnih znanosti. Međutim, mi smo ovdje izvan<br />
domašaja filozofije u pravom smislu te riječi, te su stoga jedino sumarni prikazi ono što se može<br />
zajemčiti. Prikaz se mora dati uprkos tomu što su dvije discipline znanosti i spekulativne filozofije, često<br />
bile integrirane u mišljenju jedne te iste osobe, te sukladno tomu što je jedna nužno imala implikacija na<br />
onu potonju. Možda će neko poistovjetiti unutar islamske astronomske tradicije, uzevši jedno od najbolje<br />
proučavanih područja prije svega,57 tri različita elementa koji određuju smjer njenog potonjeg razvoja.<br />
Prvi, te kronologijski najraniji element, priskrbljen je arapskim prijevodima i prilagodbama u<br />
drugom/osmom stoljeću i to sanskritskih i pahlavi takstova. Ovo uvodi u svijet islama neke koncepte<br />
grčke matematičke astronomije, koncepte koji su bili naširoko neptolomejeski izmijenjeni na ovaj ili onaj<br />
način od strane lokalne tradicije Perzije i Indije. Grčko-sirijske i bizantinske astronomske tradicije, prva,<br />
koja je bila djelomice ptolomejska i potonja, nepodijeljeno ptolomejska, konstituiraju drugi element koji<br />
je dospio u islam koncem drugog, odnosno početkom devetog stoljeća. Međutim, ove dvije tradicije, mi<br />
se načas zaustavljamo da primijetimo, su i same bile ne baš u potpunosti neovisne od Indije i Perzije. I<br />
konačno, treći elemenat je došao iz opće korisnosti u arapskom predstavljanju samih Ptolomejevih djela<br />
čiji je Almagest bio prvi preveden, po svoj prilici iz sirijske verzije teksta, pod pokroviteljstvom perzijske<br />
familije Barmak tijekom vladavine Harun al-Rašida (170/786 – 194/809). "Ovo je vodilo u islamu" učimo<br />
od Pingreea, "matematske astronomije, koja je bila u bitnom ptolo-mejska, ali u koju su uvedeni novi<br />
parametri i nova razrješenja problema u sferičkoj trigonometriji preuzetoj iz Indije, koja je imala<br />
tendenciju da zamijeni onu Almagesta."58 Nekoliko riječi bi trebalo kazati u razradi ovoga, budući da<br />
ovdje imamo slučaj koji ilustrira proces neobičnog miješanja ideja i koncepata, nešto o čemu smo kazivali<br />
u početku ovog izlaganja. Dugo prije pojave islama, Perzijanci su imali priliku upoznati se ne samo sa<br />
Almagestom, već također i sa grčkim i indijskim astrološkim tekstovima kroz tekstove koje je sponzorirao<br />
najraniji sasanidski upravitelj Ardashir I (226-241 po Kristu ili nove ere) i Shapura I (241-272 po Kristu ili<br />
nove ere). Sredinom petog stoljeća po Kristu, set kraljevskih astronomskih tablica, sudbonosni Zik-i<br />
shahryaran, arapski zij) je sastavljen. Ovaj zik (astronomske tablice, arapski zij) je inkorporirao neke<br />
parametre indijskog Brahmapaksa škole, koja je nastala u petom stoljeću, a koja je u sebe integrirala<br />
neke grčke materijale. Stoljeće kasnije, sasanidski šah Anushirvan je naložio upoređivanje Almagesta sa<br />
indijskim tekstovima nazvanim u arapskom Zij al-arkand (arkand biva arapsko iskrivljenje sanskrtskog<br />
ahargana) koja je pripadala djelomice heleniziranoj Ardharatripaka školi petog stoljeća. Ovo je rezultiralo<br />
novom redakcijom Zik-i shahryarana, a ovo je bilo znano arapskim piscima. I naposlijetku, tijekom<br />
vladavine posljednjeg sasanidskog monarha Yazdigirda, druga verzija Zik-i shahryarana sačinjena je još<br />
jednom iznova, i ovo je također bilo poznato u islamskom svijetu.59 Bjelodano je da indijski tekstovi
Change language