Znakovi vremena 7-8 - Ibn Sina

mišljenjem, poznavao sunijski kalam tako prisno kao i šiijski. Mulla Sadra vrlo često citira klasične
eš’‘arijske autore, pa i samoga Ash’‘arija, zatim Ghazzalija, Fakhr al-Dina Razija i žA%ud al-Dina ijija,
posebno je bio obazriv kod razvrstavanja ili diferenciranja mišljenja među teolozima, posebno između
stanovišta Ghazzalija i Fakhr al-Dina Razija i njihovih osobitih uloga u historiji islamske filosofije. U ovoj
kategoriji najviše je koristio djela al- Razija čiji je al-Mabahith al-mashriqiyyah, (kompendijum ranoga
islamskoga mišljenja), glavno vrelo sa kojega je Mulla Sadra zahvatao znanje o ranim školama Kalama i
filosofije. Ovdje takođe treba poentirati i teološko djelo Jurjanija Sharh al-mawaqif čiji je utjecaj na Sadr
al-Dina ,odnosno na njegova djela, nesporan. Mulla Sadra je također bio upoznat i sa mu’‘tazilijskom
školom čije brojne rane učitelje navodi u svojemu Asfaru. Prisusutvo određenih mu’‘tazilijskih teza može
se primijetiti u Sadrovim djelima direktno kroz mu’‘tazilijske tekstove , a i indirektno kroz šiijske izvore.
Pa ipak, čini se da je eš’‘arijska teologija imala značajniju ulogu u intelektualnim raspravama Asfara kao i
drugim njegovim djelima nego li mu’‘tazilijska. Što se tiče šiijske teologije to je bio Tajrid od Naira al-Dina
tusija sa svim njegovim poznatim komentarima i glosama koje su napisali takvi učenjaci poput ‘‘Allamaha
hillija, Shams al-Dina Fakhrija, Fakhr al-Din Sammakija, Sadr al-Dina Dashtakija i Ghiyat al-Din Manur
Dashtakija, a koji su predstavljali glavno vrelo Mulla Sadrinog znanja u ovoj oblasti. Bio je upućen u široku
literaturu koja se bila pojavila oko ovoga temeljnoga teksta od vremena tusija pa sve do njegovih dana, a
riječ je o korpusu koji jednako pripada području filosofije kao i teologije (kalama). Osim toga Mulla Sadra
je dobro poznavao i druga šiijska teološka djela filosofske i mistične naravi iz 9./15. i 10./16. stoljeća,
djela poput Jalal al-Dina Dawanija, porodicu Dashtaki i Sayyid haydar Amulija. Takav tip šiijskih teoloških
djela koja otpočinju da koriste medote filosofske demonstracije i koja se bave raznolikim temama
tradicionalne filosofije, odnosno koja idu za tim da kombiniraju gnosu i sufizam sa kalamom, bio je jedan
od temelja ili stupova na kojemu je Mulla Sadra načinio svoju ogromnu intelektualnu građevinu. Mulla
Sadrino poznavanje šiijskoga kalama bilo je protegnuto takođe i na Isma’‘ilijiski šiizam, gdje se kalam i
naročita forma filosofije bila razvijala od ranih dana islamske historije.8 Među isma’‘ilijskim autorima
Mulla Sadra je bio naročito pod utjecajem hamida al-Dina Kirmanija i njegovim djelom Rahat al-’‘aql.
Također je bio pod utjecajem Poslanica (Rasa’‘il) od Ikhwan al-afa’‘, koje su, premda nisu sačinjene od
strane isma’‘ilijskih autora, kasnije integrirane u isma’‘ilijsku religijsku literaturu.9 U takvim pitanjima kao
što je "istjecanje bitka" (sarayan al-wujud) unutar svih stvari, ulijevanje prirodne moći ili snage u
tjelesnome svijetu i stvaranje duše sa tijelom, utjecaj hamida al-Dina na Mulla Sadra je više nego očit. A
što se tiče Poslanica (Rasa’‘il), one čine neku vrstu kombinacije Kur’‘anskih ajeta sa filosofskim pitanjima,
rasprava o univerzalnoj moći ljubavi, određenim eshatološkim problemima i usporedba između mikro i
makrokosmosa jesu paralelne sa Sadr al-Dinovim djelima. Usmjeravanjem prema esoterijskome učenju
islama sadržanom u Sufismu, neko može biti iznenađen Mulla Sadrinim poznavanjem cijele matice
Sufizma. Njegova djela su pod jakim ujecajem sufijske tradicije kako se može i zmisliti, ne samo
"horizontalnom" historijskom, kroz njegovu upućenost u rana sufijska djela, nego i "vertikalnu" kroz
kontakt sa Istinom (al-haqiqah) koja je po sebi vječni izvor cijeloga Sufisma. adr al-Din je poznavao sve
vrste sufijske literature. Vrlo često citira rane sufijske tekstove etičke i praktične naravi kao što su Qut alqulub,
Manazil al- sa’‘irin, ‘‘Awarif al- ma’‘arif i Ihya’‘ ‘‘ulum al-din koje su ostavile na Mulla Sadra
značajnoga traga.10 Također je poznavao više teorijskih sufijskih djela kao što su Zubdah od ‘‘Ayn al-
Qu%at Hamadanija i djela ‘‘Ala’‘ al-Dawlah Simnanija. Mulla Sadr je također poznavao veoma detaljno
tradiciju persijske sufijske poezije u jednom od čijih centara, Shirazu, je bio u stvari i proslavljen. Kada je
riječ o perzijskom kulturnom svijetu najčešće je citirao Mathnawiju od Mawlana Jalal al-Din Rumija.